Sedamdesetih godina, u Americi je bilo manje od 50% zaposlenih majki; danas ih je blizu 75 posto. Iako je veliki napredak postignut na području zakonskih mjera koje podržavaju zaposlene majke i njihova prava, analitičari kažu da još nisu u skladu sa stvarnim zahtjevima koje pred ženu postavljaju obitelj i karijera.
Dok se sama sprema za odlazak na posao, Allison Barnes priprema doručak za djecu, sprema ih za odlazak u školu. Majka troje djece, Allison priznaje da je teško nastojati uskladiti potrebe njene obitelji s onima koju pred nju postavlja i posao.
“Otkako sam postala majka, po prvi put, prije osam godina, bilo je razdoblja kad mi je definitivno sve dobro i lako išlo, ali bilo je i razdoblja kad je postići neku ravnotežu jednostavno bilo nemoguće, kad je ona bila nedostižna.”
Allison je partner u jednom odvjetničkom uredu u Washingtonu. Posao joj dopušta izvjesnu fleksibilnost na radnom mjestu. Mogla je uzeti duži porodiljski i radi samo četiri dana tjedno.
“Petkom sam s djecom i to mi je jako važno, pomoglo mi je da dobijem onaj osjećaj ravnoteže.”
Allison je među onima koje su imale više sreće kad je riječ o opcijama koje su na raspolaganju zaposlenim majkama, kaže Vicky Shabo, direktorica programa za obitelj i rad, pri washingtonskoj organizaciji National Partnership for Women and Families.
“Uredski radnici, oni od kojih se zahtjeva više obrazovanje i stručne kvalifikacije... svi oni danas uživaju veću fleksibilnost nego što su nekada. Rad od kuće – telecommuting – i neki drugi načini dopuštaju ljudima da sami određuju svoje radne sate, takvih je pogodnosti sve više i više.”
“Ali mnoge žene,” dodaje Shabo, “ne mogu birati kad će, gdje i koliko raditi. Nemaju pristupa dobroj dječjoj skrbi, nemaju plaćeno bolovanje ni plaćeni roditeljski dopust da bi mogle skrbiti za bolesno dijete.”
A tu je, ističe Shabo, i pitanje porodiljskog dopusta, jedan od najvećih problema za zaposlene majke.
“Jedna smo od tek nekoliko zemalja u svijetu koja ne nudi plaćeni porodiljski novim majkama i jedna od nešto većeg broja onih koje ne nude plaćeni dopust novim očevima.”
“Zakon s kojim radimo onaj je iz 1993. godine – Family and Medical Leave Act – koji pruža 12 tjedana neplaćenog dopusta, uz čuvanje radnog mjesta, novim roditeljima, ozbiljno bolesnim osobama ili onima koji moraju skrbiti za ozbiljno bolesnog člana obitelji, dijete ili supružnika.”
“Moja je najveća nada,” kaže Shabo, “implementacija nacionalnog programa za plaćeni dopust zbog obiteljskih i zdravstvenih razloga kako bismo sebe postavili na razinu s ostatkom svijeta.”
Bez obzira na prirodu njihova posla, zaposlene majke žele ono što želi svaki roditelj: društvo koje priznaje vrijednost sretnog, zdravog djeteta.
Dok se sama sprema za odlazak na posao, Allison Barnes priprema doručak za djecu, sprema ih za odlazak u školu. Majka troje djece, Allison priznaje da je teško nastojati uskladiti potrebe njene obitelji s onima koju pred nju postavlja i posao.
“Otkako sam postala majka, po prvi put, prije osam godina, bilo je razdoblja kad mi je definitivno sve dobro i lako išlo, ali bilo je i razdoblja kad je postići neku ravnotežu jednostavno bilo nemoguće, kad je ona bila nedostižna.”
Allison je partner u jednom odvjetničkom uredu u Washingtonu. Posao joj dopušta izvjesnu fleksibilnost na radnom mjestu. Mogla je uzeti duži porodiljski i radi samo četiri dana tjedno.
“Petkom sam s djecom i to mi je jako važno, pomoglo mi je da dobijem onaj osjećaj ravnoteže.”
Allison je među onima koje su imale više sreće kad je riječ o opcijama koje su na raspolaganju zaposlenim majkama, kaže Vicky Shabo, direktorica programa za obitelj i rad, pri washingtonskoj organizaciji National Partnership for Women and Families.
“Uredski radnici, oni od kojih se zahtjeva više obrazovanje i stručne kvalifikacije... svi oni danas uživaju veću fleksibilnost nego što su nekada. Rad od kuće – telecommuting – i neki drugi načini dopuštaju ljudima da sami određuju svoje radne sate, takvih je pogodnosti sve više i više.”
“Ali mnoge žene,” dodaje Shabo, “ne mogu birati kad će, gdje i koliko raditi. Nemaju pristupa dobroj dječjoj skrbi, nemaju plaćeno bolovanje ni plaćeni roditeljski dopust da bi mogle skrbiti za bolesno dijete.”
A tu je, ističe Shabo, i pitanje porodiljskog dopusta, jedan od najvećih problema za zaposlene majke.
“Jedna smo od tek nekoliko zemalja u svijetu koja ne nudi plaćeni porodiljski novim majkama i jedna od nešto većeg broja onih koje ne nude plaćeni dopust novim očevima.”
“Zakon s kojim radimo onaj je iz 1993. godine – Family and Medical Leave Act – koji pruža 12 tjedana neplaćenog dopusta, uz čuvanje radnog mjesta, novim roditeljima, ozbiljno bolesnim osobama ili onima koji moraju skrbiti za ozbiljno bolesnog člana obitelji, dijete ili supružnika.”
“Moja je najveća nada,” kaže Shabo, “implementacija nacionalnog programa za plaćeni dopust zbog obiteljskih i zdravstvenih razloga kako bismo sebe postavili na razinu s ostatkom svijeta.”
Bez obzira na prirodu njihova posla, zaposlene majke žele ono što želi svaki roditelj: društvo koje priznaje vrijednost sretnog, zdravog djeteta.
