Kad temperature u Washingtonu padnu ispod nule, beskućnici po zakonu imaju pravo na noćenje u prihvatilištu. Glavni američki grad jedan je od nekoliko u zemlji gdje se primjenjuje takav zakon. Uslijed prošlotejdnog pada temperatura, neki od lokalnih beskućnika pokušavali su se skloniti od hladnoće.
Temperature u Washingtonu pale su ispod nule i grad je objavio upozorenje na opasnost od hipotermije. Gradski uredi, dobrotvorne organizacije i crkve otvorili su svoja vrata svakome tko se želi skloniti od hladnoće i prenoćiti.
Službenica jedne dobrotvorne organizacije svakodnevno prebrojava beskućnika koji su prenoćili u prihvatilištu:
"Dvadeset šest obitelji, 31 odrasla osoba i 52 djece."
Njezin kolega kombijem pruža prijevoz beskućnicima u Washingtonu do prihvatilišta, te im donosi pokrivače i toplu odjeću, kako bi se zaštitili od smrzavanja.
Washington je izglasao zakon o Pravu na utočište 1988. godine, nakon što je sedmero beskućnika umrlo od hladnoće. Nickalaus Langley iz dobrotvorne organizacije United Planning kaže da je prošli tjedan 'pokupio' troje djece i njihovu majku. Preko šest tisuća ljudi u Washingtonu nema stalno prebivalište, odnosno dom u kojem žive. Zagovornici spomenutog zakona kažu da su skoro polovina njih obitelji. Njih se smješta u takozvana hitna prihvatilišta, privremeni smještaj ili čak u neke hotele.
Pobornik prava beskućnika Cornell Chappelle kaže da bi bez Zakona o pravu na utočište, mnogi ljudi provodili zimske noći na ulici:
"Njime se štite životi. S moralnog gledišta, ne želimo vidjeti da netko umre na ulicama Washingtona ili bilo kojeg drugog grada. Mi u Washingtonu smatramo da svatko ima pravo na vlastiti dom."
Već nekoliko mjeseci, ovo prihvatilište privremeni je dom za Evonu i njenog sedamnaestogodišnjeg sina. Ova rastavljena žena kaže da je uvijek smatrala da pripada srednjoj klasi. No, nakon što je izgubila posao, izgubila je i dom, a svu ušteđevinu potrošila je na plaćanje hotelskog smještaja. Nekoliko je noći provela u svom autu prije nego što je pronašla ovo prihvatilište:
"Nikad do sada nisam bila u prihvatilištu. Bila sam dio srednje klase, uvijek sam zarađivala za život i mogla si sve priuštiti. To se može dogoditi svakome. Ne znam što bi bilo sa mnom da nije ovog mjesta, stvarno ne znam gdje bih bila."
Oni koji se bore za prava beskućnika zalažu se za proširenje Zakona o pravu na utočište na cijelu godinu, jer smatraju da bi ljudi trebali imati pravo da žive na sigurnom u bilo koje vrijeme, ne samo u zimi. Međutim, već mnogo godina zakonodavci se opiru toj ideji. Dakle, za sada, tisuće stanovnika Washingtona pronalaze tek privremeno utočište od zimske hladnoće.
