Linkovi

SAD: Godina zatrašivanja?!

  • Jerome Socolowsky

ግፍዒ እስላማዊ መንግስቲ ዒራቅን ሶርያን(ISIS)

ግፍዒ እስላማዊ መንግስቲ ዒራቅን ሶርያን(ISIS)

"Đavolske snage širom svijeta žele naškoditi Amerikancima svakodnevno" - bila je, u dane pred izbore za Kongres, jedna od mnogih političkih reklamnih poruka.

Sumirajući godinu kojoj odbrojavamo posljednje dane, jedna pojava koja je danima i mjesecima bila podgrijavana, o kojoj se govorilo, ili samo konstatiralo, bio je strah. Kako su i čime su sve Amerikanci bilo zastrašivani, kakve su im poruke upućivane kroz medije, bilo da su u pitanju reklamne ili informative minute?

"Đavolske snage širom svijeta žele naškoditi Amerikancima svakodnevno" - bila je, u dane pred izbore za Kongres, jedna od mnogih političkih reklamnih poruka kojima su se stranke reklamirale kao one koje će bolje zaštiti Amerikance ako glasa za njih.

Militanti Islamske države i epidemija ebole bile su najčežće „korištene“ đavolske sila.

Umirovljeni biskup i kolumnist Gene Robinson kaže da je mnogo veći problem atmosfera straha koju Amerikanci sami sebi podstiču i dodaje:

"Ono što posebno nervira i zabrinjava je da se nacija kao Sjedinjene Države, sila bez presedana, sa mogućnostima bez presedana, može dovesti u stanje straha."

Televizijski oglasi o opasnosti slanja poruka mobilnim telefonima tokom vožnje su primjeri kako se „reklamnim zaplašivanjem“ može uticati na smanjivanje nesreća na cestama. Poruke sličnog cilja, međutim, mogu imati i sasvim drugačiji efekat, efekat širenja straha.

Doug Henry, ljekar antropolog sa univerziteta Sjeverni Teksas, kao primjer ističe informacije i poruke povodom uvođenja karantina za medicinske radnike koji su vratili u Sjedinjene Države nakon pomoći u liječenju oboljelih od ebole u zapadno-afričkim zemljama. O tome on kaže:

"Ono što smo uočili vezano za tu epidemiju je da se izvještavanjem i porukama o eboli, u odsustvu temeljitih, promišljenih poruka i informacija suprotnog, pozitvnog sadržaja o tome kako se nositi sa tom opasnošću, strah širi i prerasta u neodgovarajuće socijalno ponašanje, dovodi do masovne panike, histerije."

O osjećaju straha kao jednog od elemenata američke svakodnevnice govorio je davne 1933. godine i američki predsjednik Franklin D. Roosevelt u svom inauguralnom obraćanju naciji i tada istakao:

"Jedino čega se moramo plašiti je strah sam po sebi."

Popularni komičar Jon Stewart, smatrajući da su ove godine medijskim izvještavanjem mnoge opasnosti preuveličane, upitao je gledatelje svoje emisije:

"Da li obraćate pažnju na vijesti ovih dana? Možda ste čuli.... svi ćemo umrijeti."

"Oduvijek je i u svakom društvu bilo straha na nekom nivou" - ističe antropolog Gregory Button sa univertiteta Tennessee. On ukazuje na paradoks da nema masovnog straha, histerije, panike zbog saobraćajnih nesreća, najčešćeg uzročnika pogibija u Sjedinjenim Državama.

"Društva i kulture selektivno biraju na koje će se probleme fokusirati. Ponekad to izleda iracionalno"- kaže on.

Političkim oglasima i medijskim pokrivanjem podgrijavan je strah Amerikanaca od prijetnji njihovoj dobrotiti iz inostranstva. Istraživanja pokazuju, međutim, da njih mnogo više brine nezaposlenost i stanje ekonomije.

XS
SM
MD
LG