Dva mjeseca nakon što je websajt WikiLeaks počeo objavljivati dokumente američke diplomacije – mnoge od njih označene kao 'tajne' -, stručnjaci kažu da je objelodanjeno više od 2600 depeša Državnog tajništva, malo više od jedan posto od više od 250 tisuća dokumenata u posjedu tog websajta. Američki vladini dužnosnici rade na procjeni šteta koje su objavljivanjem tih dokumenata nanesene američkim diplomatskim i vojnim operacijama. Umirovljeni marinski general Anthony Zinni kaže da je objavljivanje tih depeša – tragedija: "Oni koji to rade u ime transparentnosti, slobode govora i slobode tiska, griješe jer ne shvaćaju implikacije toga, ni što to znači u smislu međunarodnog diplomatskog angažmana, niti u smislu života koji bi se mogli naći u opasnosti; života ljudi koji su pod velikim rizicima djelovali u korist ljudskih prava, ili u okviru nekog vrlo osjetljivog sigurnosnog pitanja".
Zinni kaže da to što radi WikiLeaks mnoge živote stavlja u veliku opasnost: "Apsolutno ih ugrožava. Oni koji u povjerenju izraze stavove koji ih mogu suprotstaviti njihovoj vlastitoj vladi, vlastitom društvu, oni koji pokušavaju reformirati, koji pružaju obavještajne podatke, svi oni su u opasnosti. A i naši su vojnici u opasnosti. To stvara neprijateljsko okruženje u kojemu se i naša vojska i diplomatsko osoblje mogu naći u opasnosti".
Međutim, bivši državni tajnik Lawrence Eagleburger s tim se ne slaže: "Ako opasnost znači gubitak života, onda nisam baš siguran da se radi o tome. Ali, ako to znači da neki diplomati neće moći obavljati svoj posao jer su – nazovimo to tako – bili 'odani' za nešto što su radili, pa im je reputacija toliko nagrižena da situacija postaje vrlo nezgodna … onda će vjerojatno neki diplomati morati tražiti novi posao jer nitko s njima neće htjeti razgovarati. Ali, to nije pitanje života ili smrti".
Eagleburger kaže da dosad objavljeni dokumenti pokazuju normalnu diplomatsku aktivnost: "Odane su neke naše tajne. Odani su neki načini na koji djelujemo u svijetu. Ako ljudi kažu 'kako je moguće da Državna tajnica bude uključena u poticanje takvog rada', u poticanje špijuna i slično, onda im moram reći da kad ona ne bi poticala naše regrutiranje špijuna, ja bih smatrao da joj treba dati otkaz. Ako se hoćemo ponašati kao da nikad nismo zavrbovali ili unajmili špijuna, onda je to vrhunac apsurda".
Objavljivanje dokumenata na websajtu WikiLeaks, krajem prošle godine, izazvalo je diplomatsku buru diljem svijeta. No, Eagleburger smatra da je upitno hoće li te procurene depeše imati neke dugoročne posljedice. Za godinu, dvije, kaže on, vjerojatno ćemo se toga jedva sjećati, a za nadati se da ćemo naći načine da izbjegnemo da se 'curenje' ikad ponovno dogodi. Neki stručnjaci kažu da je 'curenje' dokumenata WikiLeaksu bilo moguće zbog toga što su izvjesne prepreke međusobnom dijeljenju informacija između različitih agencija američke vlade – koje su ranije postojale! – nakon terorističkih napada iz rujna 2001. bile uklonjene. To je – kažu analitičari – mnogo većem broju ljudi omogućilo pristup klasificiranim dokumentima. Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Brent Scowcroft smatra da bi se sada klatno moglo zaljuljati na drugu stranu: "Kad se međusobno dijele informacije, mora postojati izvjesni monitoring neuobičajene aktivnosti koji bi pokazao da se sustav zlorabi. Jedna od opasnosti ovih otkrića na WikiLeaksu je da će sve te prepreke sada ponovno biti uspostavljene. Nama samima će štetiti to što će agencije ponovno početi štititi svoje važne dokumente i neće ih dijeliti s drugim agencijama".
Scowcroft kaže sustav uzajamne diobe informacije mora biti poboljšan tako da oni kojima pristup treba, do informacija mogu doći, a oni kojima ne treba – ne mogu. Ovaj bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost smatra da to ne bi trebao biti nesavladivi izazov za vladine sigurnosne stručnjake.