Mnoge termoelektrane u Sjedinjenim Državama prešle su na prirodni gas za proizvodnju struje, umjesto uglja, uveliko smanjujući na taj način u zemljinu atmosferu ispuštenu količinu ugljen-monoksida. Koristi su višestruke, najveće kada je u pitanju očuvanje prirodne okoline i smanjenje uticaja na negativne klimatske promjene. Reduciranje broja termoelekrana na ugalj donosi veliku neizvjesnost rudarima koji žive upravo od svake tone iskopanog uglja.
U rudniku uglja Prichard u okrugu Logan u Zapadnoj Virdžiniji radi 55 ljudi. Proizvode preko pola miliona tona uglja godišnje i zarađuju po oko 60 hiljada dolara. Budućnost im je neizvjesna. Znatno jeftiniji prirodni gas uveliko smanjuje potražnju za njihovim ugljem.
Rocky Hackworth, jedan od direktora, ističe da su i vrlo veliko opterećenje sve brojnija ekološka pravila i sve veći troškovi upotrebnih dozvola koje izdaje federalna Agencija za zaštitu okoline:
"Za posljednju radnu dozvolu trebalo nam je tri godine da je dobijemo. Koštala nas je milion i 200 hiljada dolara. Uz druge nesigurnosti, Agencija za zaštitu okoline može povući dozvolu koju je izdala. Koliko možemo da rizikujemo?"
Većina novca kojim se plaćaju dozvole za iskop uglja odlazi na obnavljanje prirodnog ambijenta narušenog otvaranjem kopova i na zaštitu voda u zoni rudnika.
Više rudnika u Zapadnoj Virdžiniji je zatvoreno, što je donijelo nevolje i drugim firmama. Jim Winkler, vlasnik firme za opravku hidrauličke opreme zapošljavao je dvostruko više radnika koji su radili i po 10 sati dnevno:
"Od prošle godine obim posla je opao za 40 odsto. Moji radnici sada rade po 8 sati, a četvoricu ću morati poslati na čekanje. Dvojica od njih sa mnom su 20 godina. To je moja najteža odluka. Nikada do sada nisam nikog poslao kući."
Ashley Justice, suvlasnica automehaničarkog servisa, o ekonomskoj neizvjesnosti kaže:
"Srce nas zaboli kada izgubimo radnika, čovjeka sa kojim živimo cijeli život, kada je prisiljen odseliti da bi našao novi posao."
Art Kirkendoll, član Senata Zapadne Virdžinije, ima utisak da federalna vlada vodi rat protiv rudnika uglja podstičući na korištenje čistih goriva:
"Osjećamo to kao neku vrstu napada. Sva ta ograničenja i uvjeti proizvodnje uglja otežavaju i opterećuju proizvodnju. I ako imate proizvod koji ne možete prodati po isplativoj cijeni, ili uopšte ne možete proizvoditi, zatvarate proizvodnju."
U rudniku Prichard iskopovanje uglja se nastavlja. Koliko dugo, nesigurno je prognozirati. Budućnost je neizvjesna i za rudare drugih ugljenokopa u Zapadnoj Virdžiniji.
U rudniku uglja Prichard u okrugu Logan u Zapadnoj Virdžiniji radi 55 ljudi. Proizvode preko pola miliona tona uglja godišnje i zarađuju po oko 60 hiljada dolara. Budućnost im je neizvjesna. Znatno jeftiniji prirodni gas uveliko smanjuje potražnju za njihovim ugljem.
Rocky Hackworth, jedan od direktora, ističe da su i vrlo veliko opterećenje sve brojnija ekološka pravila i sve veći troškovi upotrebnih dozvola koje izdaje federalna Agencija za zaštitu okoline:
"Za posljednju radnu dozvolu trebalo nam je tri godine da je dobijemo. Koštala nas je milion i 200 hiljada dolara. Uz druge nesigurnosti, Agencija za zaštitu okoline može povući dozvolu koju je izdala. Koliko možemo da rizikujemo?"
Većina novca kojim se plaćaju dozvole za iskop uglja odlazi na obnavljanje prirodnog ambijenta narušenog otvaranjem kopova i na zaštitu voda u zoni rudnika.
Više rudnika u Zapadnoj Virdžiniji je zatvoreno, što je donijelo nevolje i drugim firmama. Jim Winkler, vlasnik firme za opravku hidrauličke opreme zapošljavao je dvostruko više radnika koji su radili i po 10 sati dnevno:
"Od prošle godine obim posla je opao za 40 odsto. Moji radnici sada rade po 8 sati, a četvoricu ću morati poslati na čekanje. Dvojica od njih sa mnom su 20 godina. To je moja najteža odluka. Nikada do sada nisam nikog poslao kući."
Ashley Justice, suvlasnica automehaničarkog servisa, o ekonomskoj neizvjesnosti kaže:
"Srce nas zaboli kada izgubimo radnika, čovjeka sa kojim živimo cijeli život, kada je prisiljen odseliti da bi našao novi posao."
Art Kirkendoll, član Senata Zapadne Virdžinije, ima utisak da federalna vlada vodi rat protiv rudnika uglja podstičući na korištenje čistih goriva:
"Osjećamo to kao neku vrstu napada. Sva ta ograničenja i uvjeti proizvodnje uglja otežavaju i opterećuju proizvodnju. I ako imate proizvod koji ne možete prodati po isplativoj cijeni, ili uopšte ne možete proizvoditi, zatvarate proizvodnju."
U rudniku Prichard iskopovanje uglja se nastavlja. Koliko dugo, nesigurno je prognozirati. Budućnost je neizvjesna i za rudare drugih ugljenokopa u Zapadnoj Virdžiniji.
