Linkovi

SAD: Amerikanke od prvog glasanja do danas

  • Ana Ward
  • VOA

SAD: Amerikanke od prvog glasanja do danas

Žene u SAD su 1920, po prvi put u povijesti Sjedinjenih Dražava, dale svoj glas na predsjedničkim izborima održanim te godine. Aktivistkinje pokreta za pravo glasa nastavile su se boriti za bračna prava i prava prilikom razvoda braka, prava na imovinu, prava na nadnicu istu kao za muškarce... što je takođe trajalo decenijama i još uvijek traje. Iako predlagani ustavni amandman o apsolutno jednakim pravima nije ratificiran 1982. godine, Amerikanke maksimalno koriste svoje pravo da glasaju.

Ove godine u Sjedinjenim Američkim Državama na prigodan način obilježava se 90. godišnjica usjavanja 19. amandmana na američki ustav kojim je Amerikankama dato pravo da glasaju. To pravo Amerikanke su stekle nakon 70 godina borbe za pravo glasa i 1920. godine, po prvi put u povijesti Sjedinjenih Država, dale svoj glas na predsjedničkim izborima.

Danas su Nancy Pelosi, prva žena predsjednica Zastupničkog doma Kongresa...., državna tajnica Hillary Clinton, 2008. snažna kandidatkinja Demokrata za predsjednicu...., Sara Palin, kandidatkinja Republikanaca za američku potpredsjednicu iste godine.... tri najizrazitija primjera snažnog prisustva žena u političkom životu Sjedinjenih Država. Njihovo prisustvo je dokaz uspona Amerikanki u ostvarivanju prava žena i rezultat napora i borbe koju su Amerikanke počele prije više od stotinu godina tražeći za sebe jedno od osnovnih demokratskih prava ... pravo da biraju i budu birane.

Lucretia Mott

Lucretia Mott

Počeci tog pokreta vezuju se za grupu aktivistkinja koju su vodile Lucretia Mott i Elizabeth Cady Stanton. Njih dvije su 1848. godine javno deklarirale da Amerikanke trebaju imati jednaka prava kao i Amerikanci.

Susan Scanlan iz Istraživačkog i obrazovnog instituta za žene o Amerikankama iz te grupe kaže:

“To su bile žene srednjih godina, srednje i više klase, supruge i majke. Obrazovale su se na koledžima i srednjim školama. Bile su u određenom privilegiranom položaju i shvatale su da bez prava glasa, njihov život nije u njihovim rukama.”

Pokret Amerikanki za pravo glasa zamro je početkom građanskog rata i ponovo zaživio pedesetak godina kasnije, sa pojavom Alice Paul, zagovornice i najistaknutije ličnosti tog pokreta. Dan prije inauguracije predsjednika Woodrow Wilsona 1913. godine, gospođa Paul je u Washingtonu organizirala dobro osmišljenu paradu koja je privukla veliku pažnju.

Elizabeth Cady Stanton

Elizabeth Cady Stanton

Elizabeth Krum, upravnica Muzeja Sewell-Belmont, smještenog u nekadašnjoj kući Alice Paul o toj paradi kaže:

“Nikada do tada toliko mnogo žena nije izašlo na ulicu. U odjeći raznoraznih boja predstavljale su mnoge grupe - radnice, obrazovane žene, žene različitih boja kože... Bilo je i muških grupa. Ta parada je bila spektakularna i Amerikanke su tada vrlo jasno istakle zahtjev za usvajanjem federalnog ustavnog amandmana i amandmana na ustave saveznih država.... Pokazale su da pokret za pravo glasa postoji širom Sjedinjenih Država.”

Taj pokret imao je jaku medijsku podršku, ali slabu podršku ukupne javnosti. Stoga su Amerikanke 1917. godine počele demonstrirati pred Bijelom kućom, ograđujući je svojim tijelima, što je bio akt bez presedana. Mnoge su hapšene i zatvarane. Stav javnosti se brzo mijenjao i već 1918. godine 19. amandman našao se u Kongresu, da bi 18. avgusta 1920. godine bio i ratificiran. Amerikanke su se izborile za pravo glasa.

Alice Paul

Alice Paul

Jennifer Lawless iz Instututa za žene u politici Univerziteta American ističe:

“To je vjerojatno najbitnija stvar koja se Amerikankama dogodila u posljednjih 100 godina. Njihove odgovornosti i uloge iza scene ostale su iste kao i prije sticanja prava glasa. No nakon usvajanja 19. amandmana na njih se moralo gledati kao na birače, kao na izborno tijelo kojem se kandidati trebaju obraćati.”

Aktivistkinje pokreta za pravo glasa nastavile su se boriti za bračna prava i prava prilikom razvoda braka, prava na imovinu, prava na nadnicu istu kao za muškarce... što je takođe trajalo decenijama i još uvijek traje. Iako predlagani ustavni amandman o apsolutno jednakim pravima nije ratificiran 1982. godine, Amerikanke maksimalno koriste svoje pravo da glasaju. Na posljednjim izborima bile su masovnije i glasale drugačije.

Gospođa Scanlan ističe:

“Na predsjedničkim izborima 2008. godine 8 miliona Amerikanki više nego Amerikanaca je glasalo. Amerikanke su davale i daju prednost porodičnim stvarima, obrazovanju, zdravstvu dok Amerikanci preferiraju spoljnopolitička pitanja, budžet, pitanja odbrane.”

Sada, 90 godina nakon što im je priznato pravo glasa Amerikanke imaju još mnogo toga na promijene. Primjera radi, one čine samo 17 procenata članstva u Senatu i Zastupničkom domu Kongresa. No, primjeri Nancy Pelosi, Hillary Clinton i Sarah Palin jasno poručuju da su Amerikanke snaga na koju itekako treba računati.

XS
SM
MD
LG