U procesu donošenja odluka i usvajanja zakona u Sjedinjenim Američkim Državama, korporacije, organizacije koje zagovaraju određene ideje i rješenja i svi drugi zainteresirani nastoje ostvariti uticaj na Kongres i nadležna ministarstva američke vlade. Ostvarivanje tog uticaja ovdje se jednostavno naziva lobiranje, a utemeljeno je na ustvnim principima i regulirano odgovarajućim propisima. Dakle, potpuno je legalno, mada ponekad ima pritužbi, pa i optužbi, da se lobiranjem pokušavaju ostvariti i uži, specijalni interesi, na račun svih Amerikanaca, poreskih platiša.
Odmah na početku treba istaći da je formuliranje i usvajanje zakona u Sjedinjenim Državama vrlo transparentan proces. O prijedlozima koji budu podneseni članovima Kongresa raspravlja se temeljito, mediji izvještavaju iscrpno, glasanje se prati pomno. Nakon usvajanja, ministarstva i agencije američke vlade rade svoj dio posla... provode usvojeno, takođe transparentno.
Pojedinci, grupe, kompanije i svi oni na koje će se buduće zakonske odredbe odraziti žele i nastoje, u skladu sa svojim interesima, uticati na formuliranje zakonskih odredbi, lobirati za ono što bi im u krajnjoj verziji najviše odgovaralo, i u Washingtonu i u glavnim gradovima svake od 50 američkih saveznih država, gradovima u kojima se zakoni i mjere usvajaju i odluke donose.
U Ustavu Sjedinjenih Država dosta je odredbi na kojima se regulira proces vladanja i odlučivanja, a profesor vašingtonskog univerziteta Georgtown Mark Rom ukazuje na neke od tih temeljnih ustavnih principa:
“Prema Ustavu.... mi imamo pravo okupljanja, imamo pravo zahtijevati nešto od vlade, imamo pravo na slobodu govora i medija.... Dakle, ako Amerikanci žele da utiču, da mijenjaju način i sadržaj rada vlade, Ustav im garantira da to mogu činiti.”
Ostvarujući ta prava, Amerikanci gotovo svakodnevno pozivaju, pišu, šalju e-mail poruke senatorima i kongresmenima, vrlo često organiziraju skupove i proteste kojima izražavaju svoje mišljenje, podršku ili protivljenje legislativi koja je u procesu usvajanja.....
U Washingtonu, sjedištu Kongresa i vlade, centru političke moći i zakonodavne i izvršne vlasti, lobiranje je i proces posredovanja treće strane. Tim Carney, komentator lista Examiner, o tome kaže:
“Jedan od vrlo raširenih načina lobiranja je lobiranje profesionalaca. Kompanije ili interesne grupe angažiraju profesionalce, ponekad iz svojih službi, a vrlo često iz lobističkih firmi, da u Kongresu promoviraju, zastupaju njihove interese. Ti lobisti, profesionalci, znaju vrlo dobro kako Kongres funkcionira, kakva su pravila, znaju osobno mnoge senatore i kongresmene.... Profesionalno lobiranje danas je posao kojim se nastoji u zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti "progurati" određeni interes.”
Lobiranje je u Washingtonu veliki biznis. Prema procjenama, u 2009. godini oko 3 i po milijarde dolara potrošeno je na ostvarivanje uticaja na Kongres i izvršnu vlast. I taj uticaj najvećim dijelom ostvaren je kroz angažman advokata koji su se specijalizirali u toj vrsti posla.
Nicholas Allard, predstavnik lobističke firme Patton Boggs, o ulozi advokata i o pravnim motivima lobiranja kaže:
“Zakoni koje mi, kao advokati, pravni stručnjaci, želimo uvijek su vezani za pitanje kakav bi zakon trebao da bude i da li je objektivno provodiv. I to je temeljno za naš angažman. Znate, prilikom kreiranja zakona uvijek je prisutna bojazan od nenamjernih negativnih posljedica. I ako zakonske odredbe nisu formulirane korektno, ili ako se ne provode korektno, ako nisu implementirane univerzalno i objektivno u sličnim ili istovjetnim slučajevima, rezultati su loši, loša je zakonodavna politika.”
Profesionalne lobističke firme su postale vrlo uspješne u oblikovanju legislative vođeći računa o interesima njihovih klijenata.
Ken Vogel, komentator vašingtonskog lista Politico kaže da taj uticaj može biti toliko snažan da senatori i kongresmeni jednostavno slijede advokate lobiste i dodaje:
“U nekim slučajevima lobističke grupe ili firme su toliko kvalifikovane, stručne da su u stanju napisati prijedlog nekog zakona za članove Kongresa. I onda ti članovi Kongresa predlažu usvajanje tog zakona ne mijenjanjući ni jednu riječ u njemu.”
Lobiranje u Washingtonu nije samo američki specifikum. Mnoge internacioanalne kompanije i vlade drugih država žele, u skladu sa njihovim interesima, ostvariti uticaj na neka zakonska rješenja u američkoj legislativi.
Na kraju današnje storije o lobiranju treba reći da to nije proces bez pravila. Postoje jasni federalni propisi i etičke norme kojih se i lobisti i oni na koje se vrši uticaj moraju držati. Istine radi treba reći, da se ti propisi i te norme ne poštuju uvijek perfektno, a o njihovom provođenju više neki drugi put.
