Već smo govorili smo o ključnim apektima i osnovama na kojima počiva proces lobiranja, ostvarivanja uticaja u zakonodavnim i izvršnim tijelima na proces pripremanja i usvajanja zakona i odluka i njihovog provođenja. Da podsjetimo na najbitniju odrednicu lobiranja - to je zakonima i propisima dozvoljen i preciziran proces.
Lobiranje je najintezivnije među senatorima i zastupnicima u američkim zakonodavnim tijelima i u ministarstvima, i na federalnom i na nivou američkih saveznih država. Proces ubjeđivanja senatora, kongresmena, ministara i drugih uticajnih zvaničnika da interes neke kompanije, poslovne korporacije, industrijske grane, grupe ili organizacije vrijedi podržati reguliran je propisima i etičkim normama.
Profesor vašingtonskog univerziteta Georgetown Mark Rom te propise i norme naziva i ogradom koja definira granice i ističe:
„Stalno testiramo gdje su i dokle idu te granice. Stvar je jednostavna - davanje novca u procesu lobiranja da nešto bude urađeno na taj i taj način je nezakonito, a razgovarati o tome da to tako bude urađeno je potpuno legalno. No, načina da novac uđe u politički proces je mnogo i stoga je teško definirati granice. I to je uvijek otvoreno pitanje.“
Mediji i mnoge nevladine organizacije pomno prate kako lobiranje biva ostvarivano. I vašingtonski internet list Politico često o tome piše, a Ken Vogel, jedan od urednika, kaže:
„U najvećem dijelu rad lobista i lobiranje su precizno, oštro regulirani. Mora se precizno izvještavati kako se troši novac - koliko na oglase, koliko na donacije..... Ono što mediji i nevladine organizacije posebno prate je ono što bi moglo da znači neprimjereno favoriziranje nečega ili nekoga nekim zakonskim rješenjima, ili favoriziranje u procesu primjene zakonskih odredbi, odluka, mjera. Kada se tako što desi, a dešava se, to može biti pogubno za zvaničnike uvučene te rabote.“
Pogubno toliko da zaglave i u zatvoru. Kongresmen Randy Cunningham osuđen je na preko 8 godina zatvora za primanje mita i drugih nezakonitih radnji. Jedna od kompenzacija za kongresmenovo razumijevanje i podršku onome za što je lobiran bila je luksuzna jahta na kojoj je u Washingtonu živio. I kongresmen Bob Ney osuđen je na 2 i po godine zatvora za korupciju. Lobista Jack Abramoff podmirio je troškove luksuznog boravka na golf-turniru u Škotskoj i bio značajan donator u kampanji za Neyev reizbor.
Krupno etičko pitanje je prethodna funkcija u slučajevima prelaska onih koji su kreirali i provodili zakone, kada im funkcija prestane, u lobiste. I obrnuto - prelazak lobista na takve funkcije. I u jednom i drugom slučaju to može imati velikog uticaja na konačna zakonska rješenja, odluke i provedbene postupke. Primjera radi, list Washington Post navodi da su troje od četvoro lobista za naftnu i industriju gasa bili uposlenici federalne vlade, često na ključnim pozicijama.
Lobista Nicholas Allard iz lobističke firme Patton Boggs o tome kaže:
„Relevatno pitanje kada neko napušta vladu i prelazi u lobiste je da li se tu radi o sukobu interesa. Da li će lobista i onaj za koga lobira imati koristi od prethodne funkcije lobiste? I drugo, kada neko iz privatnog sektora, može to biti i lobista, prelazi vladu i javni servis... šta je motiv? Kada je nekadašnji senator John Breaux došao u našu firmu da bude lobista kritikovali su ga mnogi. Na kritike je odgovarao .... bio sam u javnoj službi cijeli život i šta očekujete od mene... da budem automehaničar.“
U govoru o stanju nacije početkom ove godine predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama je rekao da njegova administracija neće zapošljavati lobiste na poslovima kreiranja zakona ili ih angažirati u federalnim upravnim odborima i komisijama. Ipak, neki bivši lobisti rade u toj administraciji, u okviru određenih izuzetaka učinjenih na osnovu predsjednikovih izvršnih naredbi.
