Ravnoteža moći u oba doma Kongresa Sjedinjenih Američkih Država je u pitanju na kongresnim izborima koji će biti održani početkom novembra. Od rezultata izbora ovisiće i politička agenda predsjednika Baracka Obame. Stratezi izbornih kamapanja kandidata za reizbor i izbor onih koji će po prvi put biti birani u Senat ili Zastupnički dom našli su „krivca“ kojim ti kandidati mašu pozivajući Amerikance da glasaju za njih, odnosno da ne glasaju za protivkandidata. To je Kina.
Šta se poručuje kroz mnoge preizborne oglase na televizijskim kanalima, u radio emisijama, na stranicama novina, na panoima i na letcima koji se dijela na svakom pogornom mjestu?
Milioner Pat Toomey se bori za nova radna mjesta u ... Kini - kaže se u jednom od oglasa koji se vrte širom Sjedinjenih Država. Demokrati i Republikanci optužuju jedni druge da pomažu Kinu podržavajući slobodnu trgovinu sa tom zemljom i zagovarajući poreske olakšice za američke kompanije koje posluju u Kini.
Pat Toomey je ubica radnih mjesta. Možda bi trebalo da se kandidira za kineski senat - takođe se kaže u oglasu kojim druga strana kritizira tog kandidata.
Drugi novembar, dan izbora se brzo približava, temperatura raste, a istraživanja pokazuju da je najveća briga prosječnih Amerikanaca ekonomija i nedostatak radnih mjesta.
Evan Tracey, analitičar jedne nestranačke organizacije kaže:
„Kinu je lako okriviti jer je doživljavamo kao ekonomsku silu koja prijeti ekonomskoj dominaciji Sjedinjenih Država, kao silu koja nam otima radna mjesta.“
Gibbs želi još slobodniju trgovinu sa Kinom, što će poboljšati standard Kineza. Šta je sa Ohajom? - kaže se u oglasu kojim se promovira izbor Zacka Spacea, Gibbsovog protukandidata u toj američko saveznoj državi.
Mnogi analitičari, posebno ekonomisti, slažu se u ocjeni da su poruke koje se plasiraju kroz preizborne oglase pretjerane, preuveličane.
Dan Griswold sa instututa CATO kaže da je ovo vrijeme vrijeme globalizacije i da Amerikanci, uključujući i političare, globalizaciju, kao takvu, moraju prihvatiti.
„Mi smo danas uslužna ekonomija u kojoj radi srednja klasa. U uslužnom sektoru radi 80 odsto Amerikanaca i to je prirodan trend razvoja svake industrijalizirane i bogate ekonomije. Našu politiku trebamo prilagoditi toj realnosti“ – podsjeća gospodin Griswold.
Priznati tu realnost znači biti pošten prema Amerikancima, glasačima i radnicima, i reći im da se slabo plaćana radna mjesta, otvorena u Kini, neće vraćati u Sjedinjene Države, upozorava gospodin Griswold i dodaje:
„Političari koji pokušavaju okriviti Kinu za američke ekonomske probleme nisu korektni prema onima koji će ih birati.“
A gospodin Tracey kaže da birači ti moraju odvagnuti težinu i realnost poruke koja im se, kao ljudima čiji će glas odlučivati, upućuje:
„U politici, logika izborne kampanje je usmjerena na to da kandidat kaže svoju verziju činjenica. A da li je tačno da je poslovanje dislocirano u Kinu zbog poreskih olakšica? Jeste, tačno je. Da li su te poreske olakšice završile u kineskim kompanijama... Da, i to je apsolutno tačno.“
U najkraćem, na Amerikancima je da realne činjenice odvoje od predizbornog pretjerivanje, prihvate ili odbace poruke o tome da je Kina kriva zbog zatvaranja mnogih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama kako se poručuje u stotinama oglasa koji se emitiraju ovih, predizbornih dana.
