Rekordno visoke temperature i rekordno niske padavine tokom , rekordno, dugog niza vrelih dana širom Sjedinjenih Američkih Država rezultiraju šušom koja se ne pamti u posljednjih 50-godina. Američka savezna država Illinois je među najsušnijim, a ovogodišnji zasadi kukuruza i soje su na ivici uništenja. Pojedini farmeri na jugu Illinoisa već se odlučuju na krajnji mogući korak.
Farmer Alan Bowers jedan od onih koji i vidi i čuje kako kukuruz koji je zasadio nestaje:
„Nikad ništa gore nisam vidio“ – kaže on i mrvi u rukama lišće stabljika kukuruza koje je su toliko suhe i krhko da se, uz šum pucketanja, lomi i na sami dodir. Ni na jednoj stabljici nema klipa kukuruza da makar malo valja.
Zbog suše hiljade hektara Bowersove farme su u sličnom stanju:
„To je užasno. Ogroman napor i uloženi novac propada. Ustajem ujutro i pitam se da li ću i iduće godine ostati bez plate. Dobar urod kukuruza i soje su moja plata.“
Alan Bowers već je donio, za farmere vrlo tešku odluku. Suočen sa gotovo totalnim gubitkom uroda kukuruza odlučio je kukuruz posjeći:
„Radim silažu, spremam ovo što ima za prehranu stoke. Ako čekam da se kukuruz potpuno osuši, neće valjati ni za stočnu hranu. Moram to uraditi, i ja i drugi farmeri, prije nego vrućina i suša stabljike kukuruza bukvalno ne pretvore u prašinu.“
Vrlo mali dio zasijanog kukura neće biti posječen. Ostaje kao dokaz za predstavnika osiguravajuće kompanije. Alen Bowers i njegova supruga se nadaju da će, sa kompanijom kod koje su osigurali zasade, postići obostrano prihvatljiv dogovor i sastaviti kraj s krajem do iduće sjetve i žetve.
„Sami smo svoje gazde. Teško radimo kao porodica i kao porodica pokušavamo naći izlaz“ - kaže Lori Bowers.
Dio zemljišta Bowersovih zasijan je sojom. Ukoliko obilnih kiša ne bude ni u avgustu, mali su izgledi za kakav-takav urod:
„Ove godine mislim da neće biti mnogo toga za žetvu“ - strahuje Lori.
A ako bi i duća godina bila slična ovoj, Alan Bowers nije siguran da bi farma koju su održavale četiri generacije Bowersovih mogla opstati:
„Iduća godina biće višestruko neizvjesnija.“
Ono što Alanu Bowersu i hiljadama američkih farmera treba sada i odmah, da spase što se može spasiti, su dobre, dobre kiše.
Farmer Alan Bowers jedan od onih koji i vidi i čuje kako kukuruz koji je zasadio nestaje:
„Nikad ništa gore nisam vidio“ – kaže on i mrvi u rukama lišće stabljika kukuruza koje je su toliko suhe i krhko da se, uz šum pucketanja, lomi i na sami dodir. Ni na jednoj stabljici nema klipa kukuruza da makar malo valja.
Zbog suše hiljade hektara Bowersove farme su u sličnom stanju:
„To je užasno. Ogroman napor i uloženi novac propada. Ustajem ujutro i pitam se da li ću i iduće godine ostati bez plate. Dobar urod kukuruza i soje su moja plata.“
Alan Bowers već je donio, za farmere vrlo tešku odluku. Suočen sa gotovo totalnim gubitkom uroda kukuruza odlučio je kukuruz posjeći:
„Radim silažu, spremam ovo što ima za prehranu stoke. Ako čekam da se kukuruz potpuno osuši, neće valjati ni za stočnu hranu. Moram to uraditi, i ja i drugi farmeri, prije nego vrućina i suša stabljike kukuruza bukvalno ne pretvore u prašinu.“
Vrlo mali dio zasijanog kukura neće biti posječen. Ostaje kao dokaz za predstavnika osiguravajuće kompanije. Alen Bowers i njegova supruga se nadaju da će, sa kompanijom kod koje su osigurali zasade, postići obostrano prihvatljiv dogovor i sastaviti kraj s krajem do iduće sjetve i žetve.
„Sami smo svoje gazde. Teško radimo kao porodica i kao porodica pokušavamo naći izlaz“ - kaže Lori Bowers.
Dio zemljišta Bowersovih zasijan je sojom. Ukoliko obilnih kiša ne bude ni u avgustu, mali su izgledi za kakav-takav urod:
„Ove godine mislim da neće biti mnogo toga za žetvu“ - strahuje Lori.
A ako bi i duća godina bila slična ovoj, Alan Bowers nije siguran da bi farma koju su održavale četiri generacije Bowersovih mogla opstati:
„Iduća godina biće višestruko neizvjesnija.“
Ono što Alanu Bowersu i hiljadama američkih farmera treba sada i odmah, da spase što se može spasiti, su dobre, dobre kiše.
