Prije 50 godina, američki zakonodavci su odobrili, a predsjednik Lyndon Johnson potpisao, zakon o glasačkim pravima iz 1965. Tom je mjerom bila zabranjena rasna diskriminacija prilikom glasanja, dajući milionima Afro Amerikanaca u mnogim južnim dijelovima Sjedinjenih država federalnu mogućnost prava glasa. Taj je zakon bio veliko postignuće u pokretu za građanska prava, I smatra se najučinkovitijim dijelom zakona o građanskim pravima u zemlji. Ali ta su prava dobijena tek nakon godina prosvjeda, građanskih nemira I krvoprolića. U prvom nastavku serijala Glasa Amerike o 50 oj godišnjici glasačkih prava u Americi, naš dopisnik Chris Simkins nas upoznaje sa nekim liderima pokreta za građanska prava koji su bili na prvim linijama borbe za pravo glasanja.
Sjećanja na traženje prava glasa su još uvijek svježa za pionira pokreta za građanska prava CT Viviana.
Ubijali su nas zbog prava glasa jer su nas željeli držati suzdržanim.
Usprkos opasnostima, Vivian I drugi su za cilj imali registrirati Afro Amerikance u Selmi u Alabami I dati im mogućnost da glasaju.
Ne možete nikoga u Sjedinjenim državama spriječiti da glasa, kaže CT Vivian.
Sedmicama je Vivian predvodio na desetine crnaca do sudnice u Selmi u kampanji poznatoj kao ne nasilna direktna akcija.
Sve dok nismo dobili pravo glasa, I pokazali da ga želimo imati, to je bila najsmislenija stvar za uraditi.
Vivian se suprotstavio šerifu Jimu Clarku, koji priznaje da je rasista, koji je sprovodio lokalni zakon koji crncima nije davao pravo glasa.
On je meni okrenuo leđa I počeo da odlazi I rekao sam mu, možeš meni okrenuti leđa, ali ne možeš okrenuti leđa pravdi. Tako je on odlučio da uradi ono što je uvijek radio, a to je da premlaćuje ljude. On me je snažno uradio po licu, priča CT Vivian.
Možemo trpiti da nas tuku za demokraciju, ali vi zloupotrebljavate demokraciju na ulicama, kaže Vivian.
Prekretnica je došla u martu 1965. Miran prosvjed za pravo glasa u Selmi se pretvorio u nasilje kada je državna policija u Alabami napala nenaoružane prosvjednike na dan koji je postao poznat kao Krvava nedjelja. John Lewis, koji je danas kongresmen, predvodio je taj marš.
Došli su do nas I počeli nas tući sa palicama, gaziti nas sa konjima, puštati gas suzavac. Mene je jedan policajac palicom udario u glavu I slomio mi kost na nosu. Mislio sam da ću umrijeti, priča kongresmen Lewis.
Snimci tog nasilja su izazvali bijes u zemlji. Nekoliko dana nakon nasilne konfrontacije, prosvjednici za građanska prava su dobili odobrenje suda da ponovo krenu od Selme ka Montgomeriju.
Martin Luther King Jr. je došao da me posjeti u bolnici I rekao mi je John, nemoj da brineš, krenućemo od Selme ka Montgomeriju I I zakon za pravo glasa će biti odobren.
King je predvodio na desetine hiljada učesnika marša do glavnog grada Alabame u znak podrške za pravo glasa. Samo nekoliko mjeseci nakon toga, kongres je odobrio, a tadašnji predsjednik Lyndon Johnson ozakonio, akt o pravima glasa, 6 augusta 1965, dajući tako novo svjetlo 15 om amandmanu američkog ustava, dajući Afro Amerikancima pravo glasa. Do kraja 1965, bilo je 250 hiljada novih registriranih glasača Afro Amerikanaca. Pioniri pokreta za građanska prava kažu da su zadovoljni što se požrtvovanje mnogih prije pet decenija isplatilo, čineći Sjedinjene države boljom zemljom.
