Balistički proturaketni sustav stacioniran u Europi već je mnogo godina sporna tema između Sjedinjenih Država i Rusije. Administracija predsjednika Busha prvo je predložila da se razmjesti deset presretača raketa u Poljskoj i jedno radarsko postrojenje u Republici Češkoj. Taj je prijedlog bio odgovor na potencijalnu opasnost od iranskih balističkih rakete dugog dometa. Međutim, u rujnu 2009. godine predsjednik Obama je poništio plan svog prethodnika i odlučio se za ono što stručnjaci ocjenjuju kao fleksibilniji pristup.
Daryl Kimball se nalazi na čelu privatne istraživačke organizacije Udruga za kontrolu naoružanja. On kaže da je sustav predsjednika Obame zamišljen tako da se bavi već postojećim raketnim prijetnjama – raketama kratkog i srednjeg dometa koje bi mogle doći iz Irana. "Oni imaju balističke rakete kratkog dometa koje mogu doseći njihove neposredne susjede unutar 200 kilometara od iranske granice. Imaju neke rakete srednjeg dometa koje bi mogle doseći rubove Europe i Izrael – a sve te rakete su naoružane s konvencionalnim bojevim glavama".
Plan predsjednika Obame uključuje postavljanje presretača SM-3, sustava koji je smješten na zemlji, u Poljskoj do 2015. godine i u Rumunjskoj do 2018. To je još uvijek u razvojnoj fazi.
Međutim, Marko Papic, analitičar pri privatnoj obavještajnoj tvrtci STRATOFOR, kaže da se rakete tipa SM-3 nalaze i na brodovima američke ratne mornarice i da su i one uključene u proturaketni obrambeni plan predsjednika Obame. "Sjedinjene Države se mogu pozicionirati gdje god je prijetnja najneposrednija. Primjerice, Sjedinjene Države mogu dovesti svoja plovila u Baltičko more ili Mediteran ili Crno more i postaviti se u položaj s kojeg mogu odgovoriti na potencijalnu raketnu prijetnju sa Srednjeg istoka ili iz Sjeverne Koreje – a to je razlog zašto nije jasno je li komponenta ovog sustava koja se nalazi na kopnu uopće nužna".
Godinama ruski dužnosnici kritiziraju američki plan proturaketne obrane. Ne vjeruju da je njegov cilj obrana protiv mogućih napada iz tzv. otpadničkih zemalja. Stručnjak za kontrolu naoružanja Joseph Cirincione kaže da je Rusija uvjerena kako Sjedinjene Države pokušavaju steći prednost nad Moskvom, znajući da se njene nuklearne snage nalaze u stanju polaganog propadanja. "One stare a Rusija nema novac da ih zamjeni jednu po jednu. Zabrinuti su da će Sjedinjene Države pokušati steći izvjesnu prednost postavljajući prsten proturaketnog sustava oko Rusije, koji je navodno usmjeren na Iran, a Rusi vjeruju da je potajno usmjeren na njih, te da će on biti u stanju onesposobiti ruske nuklearne snage u prvom udaru, završavajući što god je preostalo s proturaketnim sustavom koji može rušiti ruske rakete. To je čista fantazija. U tome nema nikakve istine".
Marko Papic iz STRATFORA kaže da za Moskvu nije uopće važno kakve rakete Amerikanci postave u Europi. "Jer naposljetku ruska strategija odvraćanja nema protutežu u tom planu – to je zato jer je Rusija uvjerljivo nadmoćna po broju interkontinentalnih nuklearnih raketa koje može lansirati na Europu ukoliko to uistinu želi, a ima i višestruke bojeve glave i slično. Dakle, apsolutno nema načina da bi Amerika mogla spriječiti napad.
Papic i drugi analitičari kažu kako Rusija shvaća da je vojni dio njene kritike lažan. Ali Papic kaže da je ono što je Moskvi neprihvatljivo to da postavljanje američkog proturaketnog sustava predstavlja potez u kojem američke snage ulaze u središnju i istočnu Europu. "U osnovi ono što Rusija ne želi da se dogodi su američke – da se tako izrazimo – "čizme na terenu", krećući se od svojih hladnoratovskih položaja u Njemačkoj i zapadnoj Europi bliže ruskoj sferi utjecaja i periferiji".
Na summitu NATO saveza u Lisabonu prošle godine Sjedinjene Države i Rusija postigle su sporazum o suradnji po pitanju proturaketne obrane. Stručnjaci kažu da iako je određeni napredak postignut, Moskva se još uvijek temeljno suprotstavlja američkom planu proturaketne obrane.