Bethlehem u američkoj saveznoj državi Pennsylvania bio je grad sa drugom po veličini korporacijom za proizvodnju željeza i čelika u Sjedinjenim Državama. Proizvodnja je ugašena na prelazu iz 20. u 21. stoljeće. Bivši radnici zatvorenih željezara i visokih peći sjećaju se Bethlehema iz doba industrijskog i ekonomskog procvata, istovremeno duboko zabrinuti budućnošću prava onih koji sada rade i zbog vrlo čestog izmještanja proizvodnje zemlje sa jeftinijom radnom snagom.... Upravo ta pitanja za njih su najvažnija. I sada, u vrijeme preizborne predsjedničke kampanje, i kada bude biran naredni američki predsjednik glasaće za one kandidate, bez obzira na stranačku opredijeljenost, za koje vjeruju i budu vjerovali da će najbolje rješavati takve probleme.
Više od 43 godine Richard Check radio je u jednoj ot tvornica korporacije Bethlehem Steel, osnovane daleke 1857. godine. Posljedice teškog svakodnevnog rada po njegovo fizičko zdravlje su velike, vidljive na prvi pogled. Za godine koje je radio kaže:
"Svo to vrijeme ništa drugo.....samo radi, radi, jedi, spavaj, idi u tolalet...."
Sada Richarda Checka brine šta će biti sa sindikatom, unijom radnika proizvođača čelika. Unije su bile, i sada su, moćno pregovaračko oružje u borbi za veće satnice i druga prava radnika, članova unije, i zaštitu i poštivanje tih prava.
O sindikalnom organiziranju Richard Check kaže:
"Unije moraju postojati. Ako u ovo vrijeme radnici nisu u uniji, ne mogu dobiti čak ni minimalnu satnicu. Kao moj otac, kada je počeo raditi 1910. godine.... bio je tada plaćen samo 12 centi na sat."
Radne unije i pravo radnika na članstvo u sindikatima je prioritet američkih industrijskih radnika. I u Bethlehemu, to je pitanje mnogo važnije od stranačkih političkih i ekonomskih programa sa kojima se stranke i njihovi kandidati približavaju novembarskim predsjedničkim izborima.
Lester Clore, takođe penzionirani radnik Bethlehem Steel-a, o tome kaže:
"Dopadaju nam se neke stvari koje Trump zagovara, takođe i nešto od onoga o čemu govori Bernie Sanders. Međutim, dovoljno smo pametni da znamo da je i to dio preizborne kampanje."
Lester Clore je 33 godine radio u tvornicama Bethlehem Steel-a. Za predizborne tvrdnje Donaldda Trampa da će američku proizvodnju iz drugih zemalja vratiti u Sjedinjene Države, ili tvrdnje Bernie Sandersa da će osigurati poštene satnice, Clore kaže da zvuče atraktivno, ali da ne vjeruje da će moći da ih ostvare, sve i ako bi htjeli. Za Trumpa će reći:
"On je kandidat koji tvrdi da podržava unije, a nije u stanju da se nosi sa svojim radnicima, zaposlenim u kasinima. Oni su u štrajku i Trump, kako izgleda, ne može sjesti i sa njima postići pošten dogovor."
Za razliku od nekih drugih američkih područja, Behtlehem se ekonomski dosta brzo oporavlja. Sadašnja poslovna-ekonomska orijentacija, manje na proizvodne, a više na veleprodaju i uslužne djelatnosti ne može osigurati one beneficije koje su imali industrijski radnici.
Jill Schennum, analitičarka i sociolog, ističe:
"Prosjek satnica je sada oko 13 dolara. Većinom su to poslovi koje ne pokrivaju unije. Mnoge veletrgovine upošljavaju radnike na osnovu karakoročnih ugovora, preko posredničkih agencija, a ne direktno."
Kao i mnogi drugi penzionirani radnici u Bethlehemu, i Richard Check će glasati za platformu ili program koji procijeni najboljim, a ne za ovu ili onu stranku, ovog ili onog kandidata:
"Ako mi se svidi Republikanac, dobiće moj glas. Ako budem vjerovao Demokrati, on će dobiti moj glas."
Osim ekonomskog rasta, zapošljavanja, poštivanja prava radnika i njihovih unija, Richard Check smatra da je jeftinije i pristupačnije obrazovanje izuteno bitno pitanje. Za 43 godine njegovog teškog rada uspio je djeci osigurati univerzitesko obrazovanje i na to je, kao otac, najponosniji.
