Linkovi

SAD: Ima li potrebe da nuklearne rakete budu spremne za lansiranje?

  • Kane Farabaugh, VOA

Sudbina miliona ljudi ovisi o jednostavnom zakretanju ključa za lansiranje rakete sa nuklernom glavom. Da je taj ključ kojim slučajem neko zakrenuo smrt i razaranje bili bi nezamislivi.

Američkim bombardiranjem Hirošime atomskom bombom 6. avgusta 1945. godine svijet je ušao u eru nuklernog oružja. Razvoj i raspoređivanje te vrste oružja doseglo je vrhunac tokom perioda hladnog rata između Zapada i Istoka, u kojima su najuticajnije i nuklearno najsnažnije sile bile Sjedinje Države i tadašnji Sovjetski Savez. U post-hadnoratovskom periodu na obje strane došlo je do značajnog reduciranja količine i vrsta nuklearnog naoružanja, ali stanje nuklerne pripravnosti, ni na američkoj ni na ruskoj strani, nije definitvno isključeno. Jedno od pitanja o kojima se u Sjedinjenim Državama razgovara je pitanje nužnosti održavanja tog stanja, a lansirni nuklearnih bojevih raketa na području američke savezne države Sjeverna Dakota u tim se raspravama često spominju.

Svojevremeno je i poligon Oscar Zero nedaleko od Cooperstowna, nevelikog grada o toj saveznoj državi bio mjesto u kojem je sudbina miliona ljudi ovisila je o jednostavnom zakretanju ključa za lansiranje rakete sa nuklernom glavom. Da je taj ključ kojim slučajem neko zakrenuo smrt i razaranje bili bi nezamislivi.

"Ljudi određeni za taj postupak svoj zadatak uzimali su veoma ozbiljno" - kaže Gwen Hinman, nadzornica poligona Oscar Zero, sada svojevrsnog haldnoratovskog nuklernog muzeja.

Konzerviran 1988. godine u skladu sa američko-ruskim sporazumom o ograničavanju strateškog nuklernog naoružanja START 2 i sada je objekat, izoliran i udaljen, koji obilazi i razgleda ipak poveliki broj znatiželjnika.

"Komandni lansirni stol u ovom nuklearnom silosu je nešto što još uvijek u potrebi“ -dodaje Gven Hinman.

U upotrebi je, ali u drugom, aktivnom poligonu, lociranom nekoliko stotina kilometara dalje. Taj i drugi slični poligoni nakon okončanja hladnog rata kao da su izmicali punoj pažnji američkih oružanih snaga i na neki način padali u zaborav.

"To su složeni sistemi. Vode ih ljudi koji mogu i pogriješiti" - kaže Kennette Benedict, izvršna direktorica Biltena atomskih znanstvenika, publikacije koju su pokrenuli znanstvenici koji su radili na stvaranju prve atomske bombe 40-ih godina prošlog stoljeća. Njihova namjera bila je da na stranicama tog biltena upozore javnost na posljedice korištenja nuklernog oružja.

Jedan od sadržaja Biltena je "Sat sudnjeg dana," grafički prikaz blizine svijeta nuklearnoj katastrofi. Kazaljke tog sata stale su na pet minuta do 12. Taj trenutak ne simbolizira neposrednu opasnost od nuklernog rata, već mnogo više opasnost od nehotičnih, pogrešnih postupaka u rukovanju nuklearnim oružjem ističe gospođa Benedict i dodaje:

"U rasponu od sedamdesetak godina, samo u rukovanju američkim nuklernim arsenalom bilo je više od 1.200 incidenata."

Od početka ove godine američke zračne snage izmjestile su 50 raketa sa nuklernim glavama iz njihovih silosa čime je broj raketa spremnih za lansiranje sa zemlje smanjen na oko 400, što je najniži nivo od prestanka hladnog rata. Po mišljenju Kennette Benedict stanje pripravnosti za upotrebu nuklernih projektila trebalo bi nastaviti snižavati i umanjivati:

"Nema razloga da to oružje bude spremno za lansiranje u roku od 10 minuta od izdavanja naredbe."

Sadašnji američko- ruski sporazum o ograničavanju nuklernog naoružanja limitira broj strateških nuklernih projektila na po 700 i u jednoj i u drugoj državi.

XS
SM
MD
LG