U više zemalja Srednjeg Istoka u toku su brojni prosvjedi. Prosvjednici traže političke i ekonomske reforme, zahtijevaju više demokratije i poštivanja ljudskih prava. Prosvjedi su uslijedili nakon egipatskih, okončanih ostavkom predsjednika Hosnija Mubaraka koji se na toj funkciji održavao 30 godina. Aktuelna zbivanja u regionu su istovremeno i prilika i prepreka ostvarivanju odnosa Sjedinjenih Država sa tim državama i promjena koje Sjedinjene Države smatraju nužnim i dobro došlim u arapskom dijelu svijeta.
No, krenimo redom.
Bijela kuća je na početku prosvjeda u Egiptu reagirala sudržano. Na kraju, američki predsjednik Barack Obama je podržao promjenu vlasti:
„Egipćani su progovorili. I njihovi glasovi su se čuli.“
Nakon njih, progovorili su i drugi širom Srednjeg Istoka. Bijela kuća je pred odlukom kako odgovoriti na te glasove i koga podržati.
U Bahrainu, policija je silom išla na mirne prosvjede. U dva dana ubijena su dvojica prosvjednika.
U Yemenu sukobi studenata, vladinih pristalica i policije. Prosvjednici traže ostavku predsjednika Ali Abdulaha Saleha, koji je već odustao od re-izbora.
U Libiji prosjednici su tražili odlazak Moamara Gadhafija, libijskog predsjednika pune 42 godine.
U Iranu, na ulicama Teherana, sukobi policije i prosvjednika, uglavnom šiita. Prosvjedi su najveći od 2009. godine kada su mnogi Iranci izlaskom na ulice osporavali re-izbor Mahmouda Ahmadinejada za predsjednika.
Na scene iz Teherana predsjednik Obama je reagirao riječima:
„Ironija je to što je iranski režim pozdravio i slavio ono što se desilo u Egiptu, a na prosvjede u vlastitoj zemlji odgovorio sasvim suprotno - pucajući i tukući one koji pokušavaju na miran način izraziti vlastita uvjerenja.“
James Phillips, analitičar Fondacije Heritage kaže da je gospodin Obama trebao ići i korak dalje:
„Sjedinje Države bi trebale vršiti maksimalan pritisak na iranski režim u korist naroda Irana. Mogu to činiti i kroz Vijeće sigurnosti tražeći još oštrije sankcije.“
Politika Sjedinjenih Država na Srednjem Istoku podrazumijeva diferenciran odnos prema pojedinim državama. No jedno je zajedničko, istakla je američka državna tajnica Hillary Clinton:
„Za naše prijatelje, naša poruka je konzistentna - do promjena mora doći.“
Za Jamesa Zogbi-ja, analitičara Arapsko-američkog instututa, odnos Bijele kuće nije izbalansiran:
„Vlade srednjeistočnih zemalja koje su sada u nevolji su vlade koje smo podržavali, i na čijoj podršci našim interesima smo insistirali, mada ta vlast nije bila široko popularna. Sada promijeniti stranu neće ostaviti dobar utisak.“
Ta podrška izazivala je nezadovoljstvo naroda tih zemalja prema Sjedinjenim Državama, takođe kaže gospodin Zogbi i dodaje da ni vladari koji se uspije održati na vlasti neće biti nimalo zadovoljni eventualnom američkom podrškom prosvjednicima.
Uz to, Sjedinjene Države gube kredibilitet u arapskom svijetu i zbog blagonaklonog odnosa prema Izraelu i zastoja u izraelsko-palestinskom mirovnom procesu:
„Trebalo bi da glasamo za, a ne protiv rezolucije Ujedinjenih naroda o izraelskim naseljima na okupiranim područjima“ - ističe kao primjer gospodin Zogbi.
Američka politika na Srednjem Istoku i podrška Izraelu su sastavni dio srednjeistočne jednačine. Administracija predsjednika Obame smatra da će sa promjenama na Srednjem Istoku, kada te promjene puste korijena i očvrsnu, prosvjednici energiju usmjeriti na nove mogućnosti, a ne trošiti je na ispoljavanje anti-američkih i anti-izraelskih osjećanja i pogleda.
Upravo sada, bez obzira na to kako se Sjedinjene Države određivale, protesti na Srednjem Istoku motivirani su, podsticani, tim novim mogućnostima za koje prosvjednici vjeruju da su im na dohvat ruke.
