Prema Svjetskoj banci, od ukupno sedam milijardi ljudi u svijetu, milijarda i 300 živi u krajnjem siromaštvu, preživljavajući s tek nešto više od jednog dolara dnevno. Kako bi im pomogle, humanitarne organizacije tradicionalno se oslanjanu na dobrotvorne organizacije. No, direktorica jedne humanitarne organizacije smatra da je dobrotvorno darivanje krivi pristup pomaganja siromašnima.
"Ne sviđa mi se što rade dobrotvorne organizacije...mislim da, umjesto da rade uslugu onima kojima pokušavaju pomoći, one im zapravo štete," kaže Leila Janah osnivateljica je i direktorica Samasource-a, neprofitne organizacije koja koristi internet i digitalnu tehnologiju kako bi uposlila stotine ljudi u svijetu koji žive u siromaštvu.
"Ljudi žele zaraditi vlastiti novac i sami odlučivati o tome kako će ga potrošiti. Mislim da je najveća tragedija u zemljama u razvoju to što često diktiramo siromašnim ljudima što bi trebali raditi, a što ne - to je, po meni, ponižavajuće."
Leila, koja je diplomirala na Sveučilištu Harvard, provela je većinu posljednjih deset godina radeći u sektoru razvoja i posjećujući siromašne zemlje. No, kad joj je bilo 17 godina, za njenog prvog posjega Gani, otkrila je jedan neiskorišteni ljudski resurs - inteligenciju. Brojna siromašna djeca koju je pritom upoznala bila su pametna, govorila su engleski i već tada imala određeni potencijal i znanje.
"Za tog se posjeta moje tadašnje shvaćanje siromaštva i ekonomskog razvoja iz stuboka promijenilo i shvatila sam da ne živimo u globalnoj meritokraciji."
Ideja o osnivanju tvrtke Samasource rođena je kasnije, kad je Leila, posjetila jedan centar u Indiji u kojem lokalni žitelji obavljaju dređene poslove za inozemne kompanije. Tada je pomislila: ako ljudi iz siromašnih dijelova svijeta mogu koristiti internet u obavljanju svog posla, zašto ne bi i bezbroj drugih koji žive u ruralnim područjima? Tako je stvoren Samasource. Sa sjedištem u San Francisku, ta organizacija sklapa ugovore za digitalne poslove s tvrtkama visoke tehnologije, a potom velike projekte dijeli na manje poslove koje dodjeljuje svojim uposlenicima bilo gdje u svijetu gdje postoji pristup kompjuteru i internetu.
Oni rade na razvoju sadržaja za web stranice, provjeravaju informacije i ubacuju dodatne podatke poput opisa slika. Samasource surađuje sa 16 centara za zapošljavanje diljem Afrike, Južne Azije i Haitija. Leila Janah kaže da je Samasource, od osnivanja biznisa 2008. godine, isplatio preko milijun dolara za više od tisuću 500 ljudi, mnogi od kojih su žene.
Uzrok većine nasilja nad ženama, kaže Leila, je njihova nemogućnost da neovisno zarađuju. No, prilika da obavljaju posao na kompjuteru pružila im je i razne druge koristi, kaže Leila:
"Sada ih se više ne poštuje zbog tijela, već zbog njihove inteligencije."
Neki kritiziraju ovakvo seljenje radnih mjesta u inozemstvo kao prijetnju rastu američke ekonomije. Leila Janah kaže da Samasource traži načine korištenja današnje tehnologije kako bi se pomoglo sve većem broju Amerikanaca koji žive ispod granice siromaštva. No, ona kaže da se na napore za borbu protiv siromaštva mora gledati sa šireg globalnog aspekta:
"Morate imati na umu da sve ljude smatramo jednakima - bilo da se radi o siromašnoj osobi u Bangladešu ili u ruralnom Mississippiju, svatko od njih zaslužuje da im se pomogne."
Leila Janah želi da se Samasource razvije u svjetski društveni biznis, koji će potaknuti osnivanje nekoliko sličnih organizacija. One bi tada zajedno upošljavale tisuće, ako ne i milijune, siromašnih žena i muškaraca, i pružile im priliku da se izdignu iz siromaštva na dostojanstven način.
