Dok je Rusija vršila aneksiju Krima, Ukrajinci i Rusi u drugim dijelovima su dijelili dio drame i kontroverze, uveliko, ali ne i isključivo, po etničkim linijama. Novinar Glasa Amerike Al Pessin iz Londona izvještava o tome na koji način Rusi i Ukrajinci reagiraju na ovu promjenu.
Dok su ruske snage i pripadnici milicije već imali čvrstu kontrolu, stanovnici Krima su izašli na glasačka mjesta 16 marta i, kako kaže lokalna vlada koju podržava Rusija, velikom većinom glasali za otcjepljenje od Ukrajine i pridruženje Ruskoj federaciji. Većina stanovnika Krima je ruskog porijekla, i veza sa ruskom kulturom i istorijom je jaka. Kao i nostalgija među nekima za bivšim Sovjetskim savezom.
Ovo je praznik, plakala bih od sreće, kaže Lydmila.
Mnogi Rusi u inostranstvu to shvataju, među njima i Olga, radnica u banci koja čita londonski nedjeljnik na ruskom jeziku.
Mislim da je biti Rus dio ponosa. Mislim da bih i ja glasala da ostanem sa Rusijom, kaže ona.
Čak i nakon što već devet godina živi u Britaniji, Olga kaže:
Uvijek smo smatrali Krim dijelom Rusije, on pripada Rusiji. Stoga je ovo bila neka vrsta prirodnog koraka da se iskoristi ova šansa.
Ali to nije jedinstveno mišljenje među Rusima u inostranstvu. Andrei Sidelnikov se protivi predsjedniku Vladimiru Putinu, i dobio je politički azil u Britaniji.
Shvatam takve ljude. Ali oni, po mom mišljenju, ne misle o budućnosti, ne misle o tome šta bi se sljedeće moglo desiti, kaže Andrei.
On dodaje da će stanovnici Krima pod ruskom kontrolom izgubiti političke slobode, i da će njihova ekonomija patiti. Takav stav dijeli i Udruženje Ukrajinaca u Britaniji. Fedir Kurlak, sin ukrajinskih imigranata, nalazi se na čelu udruženja, koje je postavilo izložbu fotografija sa nedavnih prosvjeda u Kijevu.
Krim je dio Ukrajine. Mi nećemo odustati od Krima i smatramo da bi se on pravedno trebao vratiti Ukrajini, kaže gospodin Kurlak.
Ukrajinci u Londonu su već organizirali jedan veliki prosvjed protiv ruskog pripajanja Krima. Fedir Kurlak kaže da bi mogle predstojati godine prosvjeda.
Mi to nećemo prihvatiti, kao što nismo prihvatili ni da Ukrajina bude dio Sovjetskog saveza, kaže on.
Jedina razlika je u tome što većina stanovnika Krima, kako se čini, ne želi biti oslobođena, barem za sada.
Dok su ruske snage i pripadnici milicije već imali čvrstu kontrolu, stanovnici Krima su izašli na glasačka mjesta 16 marta i, kako kaže lokalna vlada koju podržava Rusija, velikom većinom glasali za otcjepljenje od Ukrajine i pridruženje Ruskoj federaciji. Većina stanovnika Krima je ruskog porijekla, i veza sa ruskom kulturom i istorijom je jaka. Kao i nostalgija među nekima za bivšim Sovjetskim savezom.
Ovo je praznik, plakala bih od sreće, kaže Lydmila.
Mnogi Rusi u inostranstvu to shvataju, među njima i Olga, radnica u banci koja čita londonski nedjeljnik na ruskom jeziku.
Mislim da je biti Rus dio ponosa. Mislim da bih i ja glasala da ostanem sa Rusijom, kaže ona.
Čak i nakon što već devet godina živi u Britaniji, Olga kaže:
Uvijek smo smatrali Krim dijelom Rusije, on pripada Rusiji. Stoga je ovo bila neka vrsta prirodnog koraka da se iskoristi ova šansa.
Ali to nije jedinstveno mišljenje među Rusima u inostranstvu. Andrei Sidelnikov se protivi predsjedniku Vladimiru Putinu, i dobio je politički azil u Britaniji.
Shvatam takve ljude. Ali oni, po mom mišljenju, ne misle o budućnosti, ne misle o tome šta bi se sljedeće moglo desiti, kaže Andrei.
On dodaje da će stanovnici Krima pod ruskom kontrolom izgubiti političke slobode, i da će njihova ekonomija patiti. Takav stav dijeli i Udruženje Ukrajinaca u Britaniji. Fedir Kurlak, sin ukrajinskih imigranata, nalazi se na čelu udruženja, koje je postavilo izložbu fotografija sa nedavnih prosvjeda u Kijevu.
Krim je dio Ukrajine. Mi nećemo odustati od Krima i smatramo da bi se on pravedno trebao vratiti Ukrajini, kaže gospodin Kurlak.
Ukrajinci u Londonu su već organizirali jedan veliki prosvjed protiv ruskog pripajanja Krima. Fedir Kurlak kaže da bi mogle predstojati godine prosvjeda.
Mi to nećemo prihvatiti, kao što nismo prihvatili ni da Ukrajina bude dio Sovjetskog saveza, kaže on.
Jedina razlika je u tome što većina stanovnika Krima, kako se čini, ne želi biti oslobođena, barem za sada.
