Stanovnici u oblastima Donetsk i Luhansk u istočnoj Ukrajini se nalaze na putu napredovanja pobunjenika koje podržava Rusija, i koji žele ponovo zauzeti teritoriju koju su imali pod kontrolom na početku sukoba prošle godine. Mnogi lokalni stanovnici su zabrinuti i prestrašeni, ali drugi bi pozdravili promjenu, čak i ako pobunjeničke granate pogode njihovo susjedstvo. Novinar Glasa Amerike Al Pessin izvještava iz grada Papasna, u oblasti Luhansk, 15 kilometara od mjesta koje ukrajinska vlada označava kao prvu liniju fronta.
Ovo je sve što je ostalo od kuće koju je, kako navode zvaničnici, ove sedmice pogodila granata ruske proizvodnje. Vlasnica Valentina je bila kod kuće. Ona kaže da je osjetila da ju je nešto pogodilo u glavu, i pala je na pod. Nije mogla ništa vidjeti, ali je otpuzala u pravcu ulaznih vrata.
Izašla sam i ništa nije ostalo. Kuće više nema. Šokirana sam jer sam u toj kući odrasla. To je bila kuća mojih roditelja. Moj otac ju je izgradio vlastitim rukama, kaže Valentina.
Njen suprug Yuri drži komadiće rakete i kaže da su vlasti odnijele veće dijelove.
Uopće ne znam kako je moja supruga preživjela. Nevjerovatno je. Čini se da je ovaj polukrug prva linija fronta, kaže Yuri.
Yuri i Valentina su se preselili u stan u drugom dijelu grada, ali Valentina kaže da ne ide nigdje dalje.
Neću nikad nigdje da idem iz svoje domovine. Moji roditelji su sahranjeni ovdje. Ja sam ovdje rođena i odrasla. Neću nikada da napustim ovo mjesto, kaže Valentina.
Nedaleko odatle, dolazak reportera i ukrajinskih zvaničnika dovodi do svađe. Neki susjedi bi voljeli da se pobunjenici vrate. Jedan od njih je svoju djecu, kako kaže, poslao na sigurno--u Rusiju.
Nismo od vas tražili da dođete sa zapada. Gledajte svoja posla, idite u crkvu, radite šta želite. Ako mi želimo da idemo u crkvu, ići ćemo. Mi želimo ovdje da živimo i radimo. Ne treba nam ništa drugo, kaže Nikolai, umirovljeni pripadnik paravojne straže.
Njegov susjed želi da se stvari vrate onako kako su i bile prije nego je sukob započeo prošlog ljeta.
Ovdje smo svi živjeli izmiješani, sjeverni Rusi, Ukrajinci i Rusi. Nekome je majka Ukrajinka, otac Rus. Rusi su ovdje došli kako bi obnovili Donbas i rudnike. Sve je bilo u redu. Mi samo želimo mir, kaže Alla, umirovljena inžinjerka za proizvodnju stakla.
U gradskoj vijećnici, radnici pripremaju plastične pokrive za oštećene prozore i krov, i zabrinuti su zbog napredovanja pobunjenika.
Veoma sam uplašena. Mi imamo gdje otići, ali ne mogu, ovdje su mi roditelji, jednostavno ne mogu otići. Poslali smo naše dijete, i to je jako bolno, kaže Olga.
Na gradskom trgu se i dalje nalazi statua Lenjina, i ovdje se odvija dio priče sa geopolitičkim implikacijama. Kako god da su politički naklonjeni, lokalni stanovnici osjećaju da bi mogla doći temeljita promjena u njihov nekada običan grad, koji je odnedavno u vrhu svjetskih vijesti.
