Koje li koincidencije? Cinco de Mayo i Kentucky Derby ove godine na isti dan? Tequila upoznaje – bourbon!
Šalu na stranu... Kentucky Derby je najstariji kontinuirani sportski događaj u Sjedinjenim Državama. Na kocki je jedna od najvećih novčanih nagrada u konjičkom sportu. No, Kentucky Derby je i više od konjske utrke. Glavni je to društveni događaj te savezne države, godišnje slavlje i veličanje načina života temeljenog i razvijenog isključivo oko uzgoja najboljih u svijetu konja za trke u bluegrass brdima Kentuckyja. Utrka nosi zvučne epitete “Najuzbudljivije dvije minute u svijetu sporta” i “Najbrže dvije minute u svijetu sporta,” a nazivaju je i “The Run for the Roses,” jer pobjednik biva nagrađen pokrivačem načinjenim od 554 crvenih ruža. Iako ga dobija samo jedno grlo, ono koje je prvo prođe kroz cilj, velikim se dostignućem i prestižem smatra već i samo sudjelovanje u početku utrke.
Ljubitelji konjskih utrka, piše povjesničar James C. Nicholson u netom izdanoj “The Kentucky Derby,” okupljaju se u Louisvilleu od 1875. godine, da bi iz srebrnih kaleža ispijali hladne mint julepe [tradicionalno piće Derbyja] i gledali najbrže punokrvce. Od Aristidea, prvog pobjednika, do zadnjeg, prošlogodišnjeg Animal Kingdoma, Nicholson opisuje kako je “beznačajni Dixie piknik,” po riječima časopisa Time, prerastao u vodeći američki sportski događaj, istog kalibra kao što su, u golfu, Masters ili Indianapolis 500, u automobilističkim utrkama.
Iako je utrka u Kentuckyju inspirirana engleskim Epsom Derbyjem, utrkom koju je utemeljio grof od Derbyja, po kojemu se ona tako zove u cijelom svijetu, njezini su povijest i nasljeđe striktno američkog karaktera. Njezin početak treba zahvaliti Meriwetheru Lewisu Clarku, Jr., unuku istraživača Williama Clarka, koji je zajedno u eskpediciji s Meriwetherom Lewisom 1805. godine, po nalogu predsjednika Thomasa Jeffersona, bio prvi koji je krenuo preko američkog kontinenta. Naime, Meriwether Lewis Clark, Jr. je, u Louisvilleu, izgradio hipodrom – Churchill Downs [davši mu ime prema rođacima Johnu i Henryju Churchillu, koji su darovali zemljište] – i da bi privukao širu pažnju, organizirao je Derby. Sedamdesetih godina 19. stoljeća, Kentucky se još uvijek, objašnjava Nicholson, oporavljao od Građanskog rata, koji je mnoge u državi duboko podijelio duž stranačkih linija. Iako je službeno bila dio Unije, mnogi u državi volontirali su na strani Konfederacije. Južnjačko nasljeđe koje je država usvojila brzo je postalo dio Derby folklora.
Godine 1874., New York Times je pisao da je Kentucky zemlja koja “proizvodi više lijepih žena, više konja kojima nema premca, više dobrog whiskyja i više livadne vlasnjače [blue grass] negoli bilo koji drugi dio svijeta.”
S pojavom radija i uvođenjem pari-mutuel klađenja [sustava prema kojemu dobitnici dijele ulog], Derby dobija na važnosti i prosperira početkom 20. stoljeća, kad glavnim upraviteljem Churchill Downsa postaje Matt Winn, živo oličenje Kentuckyja kao mjesta na kojemu “colonels” pijuckaju mint julepe i puše cigare na verandama. Winn širi popularnost Derbyja i privlači imućne Vanderbiltova i Whitneyjeva kova. [Naslov “colonel” najviša je počast koju Commonwealth of Kentucky ukazuje pojedincima, muškarcima i ženama iz cijeloga svijeta, za njihove razne zasluge, pa se tako među dobitnicima nalaze predsjednici Lyndon Johnson i Ronald Reagan, britanski premijer Winston Churchill, Walt Disney...]
Današnjom generacijom bogatih dominira vladajuća obitelj Dubaija – šeik Mohammed bin Rashid al Maktoum, konkretno. Kolektivno, piše Nicholson, klan Maktoumovih potrošio je na konje više od milijardu dolara, osvojio sve glavne svjetske utrke, ali ne još toliko željeni, prestižni trofej - Kentucky Derby. Možda ove godine, možda ove godine...
Utrka je duga točno dva kilometra [do 1896. bila je 2,4 km] i makar traje samo dvije minute, TV-prijenos [prvi je bio 3. svibnja 1952.] traje puno dulje jer Kentucky Derby, osim što je utrka konja, također je vrhunska zabava, spektakl, razuzdana parada – novca, najfinijeg bourbona, trogodišnjih čistokrvnih grla, još većih svota novca, južnačkog šarma, ljepotica, ekstravagantnih šešira... “parada dekadentnoga i izopačenoga,” kako je to, 1970. godine, s gnušanjem za obavezno prisutnu “whisky aristokraciju,” u nezaboravnom članku za Scanlan’s Monthly, pisao legendarni gonzo-novinar Hunter Thomson, i sâm “colonel” Kentuckyja.
Svaka Kentucky Derby utrka godišnje privuče preko 155 tisuća ljudi. Svake godine, preko Kentucky Derby vikenda, popije se oko 120 tisuća mint-julepa [bourbon, sirup od šećera, drobljeni led i metvica]. “My Old Kentucky Home,” pjesma Stephena Fostera, koja, pred početak utrke, prati paradu konja ispred glavnih tribina [tradicija datira od 1924. godine] ori se zdušno, iz 150 tisuća patriotskih iako pomalo nesigurnih grla. Kad se pred ciljem, nakon zadnje okuke, začuju one dobro poznate riječi najavljivača “And down the stretch they come!”, svi su pijani i od uzbuđenja – milijuni imilijuni dolara potrošeni su na klađenje, što na trkalištu što na nebrojenim mint-julep partyjima glavnog dana Derbyja.
