Prije šest godina, uragan Katrina devastirao je obalu Meksičkog zaljeva. Slike razorenog New Orleansa obišle su svijet. No, razoreno je i područje uz rijeku Mississippi. Iako se u posljednih nekoliko godina gradovi obnavljaju, betonske ruševine još uvijek se mogu vidjeti uz njezinu obalu. Umjetnica iz Mississippija Lori Gordon od sakupljenih je ostataka ruševina sagradila novi dom i - novi život.
U maloj galeriji u obalnom mjestu Bay St. Louis u državi Mississippi, Lori Gordon buši komad drveta kako bi na njega postavila svoje novo umjetničko djelo. Bušilica je jedna od rijetkih stvari koje posjeduje od prije uragana Katrine. Kad je s mužem morala napustiti svoj dom u blizini oceana, kuću su pokrili daskama. Nadali su se da će im bušilica trebati da ih – nakon uragana - skinu. Međutim, uragan im je odnio kuću, njen studio, sve alatke i potrepštine, a s njima i 30 godina umjetničkog stvaralaštva.
"Sve sam to izgubila, no najteže mi je bilo što ne nemam mjesto gdje mogu raditi a niti pribor. Ono što se dogodilo – gubitak doma, gubitak mjesta u kojem smo živjeli – bilo je zaista teško. Jedini način na koji sam mogla i znala živjeti bio je uz moju umjetnost," kaže Lori.
Prije Katrine, Lori je uglavnom slikala pejsaže. Nakon Katrine – kaže – umjetnost joj pomaže da emocionalno preživi. Iz ruševina svoje kuće izvadila je ostatke raskomadanog namještaja, razbitog posuđa, bilo čega na što bi naišla. Kad izgubite sve, slomljena šalica za kavu odjednom znači strašno puno – kaže Lori Gordon. Počela je lijepiti i sastavljati krhotine – i nastala su nova umjetnička djela.
Lori Gordon nije jedina lokalna umjetnica kojoj je uragan promijenio život. Jenise McCardell, vlasnica galerije i umjetnica koja radi s glinom, također je ostala bez svog ateljea. Nakon oluje, ona i njen suprug kupili su jednu neoštećenu zgradu u gradu i otvorili vrata nadi: "Poprilična skupina umjetnika, njih oko desetak, tada je tražila mjesto za rad i umjetničko stvaranje. Neki od njih bili su ostali bez kuća, a neki nisu imali gdje raditi….stoga smo odlučili da svi skupa postanemo vlasnici ove umjetničke galerije."
Tako je stvorena Galerija 220, nazvana po kućnom broju. Jenise McCardell kaže da, kad su umjetnici iz drugih saveznih država saznali za galeriju, počeli su slati alate, glinu, boje i platna.
Lori Gordon iznenadilo je što su se njena umjetnička djela s tematikom Katrine brzo prodaju. Mnogi kupci su nekadašnji su volonteri koji su pomagali nakon uragana. I lokalni stanovnici kupovali su njene kolaže jer su često u njima prepoznavali dijelove vlastitih života.
Lori kaže da je svoja djela počela gledati novim očima: "Uspjela sam uzeti komadiće sveg tog negativnog, posložiti ih zajedno i pretvoriti ih u nešto što ne samo nalazim lijepim i što zapravo proslavlja život, već nešto što mi donosi novac – a to mi je tada značilo jako puno."
Margaret Woodward vlasnica je nekoliko kolaža iz Kolekcije Katrina. Kaže da umjetnička djela Lori Gordon odišu optimizmom: "Lori je nemoguće učinila mogućim. I ne samo mogućim, već ponovno lijepim jer - vrlo je malo toga bilo lijepo nakon oluje. Sve je bilo tragično."
Lori Gordon još uvijek radi u umjetničkoj Galeriji 220, dva puta tjedno. Istovremeno izlaže diljem Amerike. Nakon tragedije kao što je Katrina - kaže Lori Gordon - “morate pokupiti krhotine i ponovno ih složiti da bi nam se u život vratila sreća.”