Na kraju obroka u kineskim restoranima gotovo je izvjesno da cete dobiti kolacic zvan “fortune cookie,” kolacic srece, koji u sebi nosi papiric i na njemu napisanu 'prorocansku' poruku, nesto poput horoskopa.
“Fortune cookie” je postao sastavni dio americkog zivota. Anna Boiko-Weyrauch je posjetila jednu kompaniju u Seattleu koja tim kolacicem opskrbljuje podrucje pacifickog sjeverozapada već generacijama.
Guzva pocinje vec u ranim jutarnjim satima. Svaki dan, na desetke automobila parkirano je ispred tvornice Tsue Chong, u Seattleu, u njegovoj cetvrti zvanoj International Distric. "Musterije dolaze, duplo se parkiraju...natovare svoja vozila i odlaze. Ne zadrzavaju se dugo, mozda pet minuta" - kaže Tim Louie, vlasnik tvornice. Podigao ju je njegov pradjed, kineski emigrant, 1917. godine.
Kompanija najveci profit ostvaruje u proizvodnji tjestenine. Ali svojim je musterijama najpoznatija po “fortune cookies.” Naci cete ih u gotovo svakom lokalnom kineskom restoranu.
U restoranu Jade Garden, samo nekoliko ulicnih blokova dalje, Alan Sidell jede dim sum za rucak. U International District dolazi cijelog zivota. Tvornica za proizvodju “fortune cookies”, kaze on, dio je njegovih ranih uspomena na tu cetvrt Seattlea: "Vrata su im uvijek bila otvorena pa smo mogli gledati unutra – strojeve za tijesto za 'fortune cookies' i radnike kako prije savijanja svakog kolacica u njega stavljaju papiric sa porukom."
Poruke su kratke i koncizne, ali kripticne: “Dobre stvari stizu u nevidljivim paketima.” Ili – “prihvatite slijedeci prijedlog koji vam se nudi.”
“Fortune cookies”, ti mali, slatki, zlatnozuti vafel proizvodi, sastavni su dio americke kineske kuhinje, ali nitko ne zna kako i kada su nastali. Neki kazu da je ideja dosla od kineskih “mooncakes” u koje su Kinezi stavljali poruke upozorenja pred invaziju Mongola krajem 13. stoljeca; drugi navode staru japansku prijestolnicu Kyoto kao mjesto iz kojega je potekao “fortune cookie.” Tim Louie kaze da je to vjerojatno ipak bio San Francisco.
Kako bilo da bilo, njegova ih tvornica proizvodi od 50-ih godina proslog stoljeca. “Fortune cookies” danas cine cetvrtinu njegove proizvodnje.
Veci dio proizvodnje obavlja se na gornjem katu tvornice gdje se izradjuju i razne vrste azijske tjestenine. U jednoj prostoriji ona se i susi, objesena preko dugih drvenih sipki.
Jedan je dio odvojen iskljucivo za “fortune cookies.” Tijesto za njih priprema se u velikim strojevima-mjesalicama. "Tijesto se pravi od sest sastojaka, prema originalnom receptu moje bake. Psenicno brasno, secer, vanilija, voda, jaja i kokosove masti. Tijesto mora biti jako rijetko, kao za palacinke, recimo" - kaže Tim Louie.
Radnici ga u kablicama prenose do velikih, okruglih strojeva. "Na njima je cijev kroz koju mala kolicina tijesta izlazi ravno na rotirajucu, vrucu tavu. Za jedan kolacic oko 30 mililitara tijesta. Poklopac na rotirajucoj tavi se spusta i pritiskuje tijesto kako bi se dobila tanka okrugla mini-palacinka" - kaže Tim Louie.
Ona ostaje meka i savitljiva jos nekih deset sekundi, dovoljno da se u njih stavi poruka i oni ukrasno saviju oko papirica. Nekad, prije vise desetljeca, taj su posao obavljale zene, rucno. Danas se sve obavlja strojno, ukljucujuci stavljanje papirica s porukom koje stroj odabire nasumicno.
Tvornica Tsue Chong godisnje proizvodi gotovo 30 milijuna “kolacica srece”. Njen vlasnik, Tim Louie, kaze da unatoc teskim gospodarskim vremenima njegova tvornica ima, eto, prilicno... srece. "Ne mogu reci da ne osjecamo recesiju, ali uspjeli smo se odrzati, dok mnogi drugi biznisi, stari 35-40 godina, nisu uspjeli. Vjerujem da smo prezivjeli jer proizvodimo hranu, ljudi moraju jesti" - kaže Tim Louie.
Iako su naruzdbe restorana u padu, samoposluzivanja kupuju veliki broj njegovih proizvoda jer ljudi cesce sada jedu kod kuce. I makar njegov posao lijepo napreduje, Tim Louie kaze da nista ne prepusta sreci. Namjerava poboljsati proizvodni proces i prosiriti svoja trzista na zapadnoj obali Amerike.