Deseci tisuća Elvisovih obožavatelja danima se već slijevaju u Memphis, Tennessee, sa svih strana Amerike i svijeta, jer 16. kolovoza obilježava se 35 godina od smrti “Kinga”, legende koja je otvorila eru rock-and-rolla i do današnjeg dana inspirira milijune širom našeg planeta. Vrhunac slavlja večerašnji je spektakularni koncert na kojemu će, uz niz glazbenika, nastupiti i sâm Elvis. Elvis se vraća! Naime, neke od njegovih najboljih koncertnih izvedbi bit će projicirane na velikom platnu pozornice FedExForum dvorane, u središtu Memphisa, uz pratnju drugih vokalista i instrumentalista, od kojih su neki i radili s ikonom rock ‘n’ rolla.
Okupljaju se Elvisovi fanovi u Gracelandu, njegovu domu u Memphisu, svake godine, na godišnjicu njegove smrti; “Elvis Week”, sredinom kolovoza, tradicija je Memphisa stara već nekoliko desetljeća. Ali ovogodišnji “Tjedan Elvisa” ispunjen je, čini se, sa još više emocija. A posebni događaji i koncerti bit će, uz 35. obljetnicu njegove smrti, upriličeni i u drugim mjestima, diljem Sjedinjenih Država, od rodnog Tupela, u Mississippiju, do Palm Springsa, u Kaliforniji, gdje je Elvis povremeno živio sa Priscillom i Lisom Marie, u razdoblju od 1970. do svoje smrti, 16. kolovoza 1977. godine. Zlouporaba lijekova na recept doprinijela je nizu zdravstvenih problema, a moguće bila i uzrokom njegove smrti, u 42. godini života.
Dok je bio živ, Elvis je dobijao i gubio naklonost publike i kritičara. Bilo je poruge, ismijavanja, oponašanja. Otkako je umro, prodano je više njegove glazbe, u obliku kataloških izdanja, nego za njegova života. Legenda Elvisa Presleyja traje i traje, neuništiva. U 35 godina koliko je proteklo od njegove smrti, pridobio je štovatelje iz redova nekoliko generacija, neke nove klince, koji priznaju njegov osebujni stil, snagu njegova glasa i originalnost njegovih nastupa. U povijesti Sjedinjenih Država, Abraham Lincoln je, možda, najveća američka ikona; ali za mnoge diljem svijeta, nema većeg simbola Amerike od Elvisa Presleyja!
Uzevši od rhythm-i-bluesa, gospela i country-i-westerna, Elvis Aron Presley je sa svojim stilom izbio je na scenu za pospanih pedesetih godina, s backbeatom kojim je startao cijelu jednu generaciju. Dobar dečko iz Tupela, koji će postati neosporni “Kralj rock-and-rolla”, volio je svoju mamu, svoju crkvu i svoju gitaru. Čak i onda kad je zarađivao milijune dolara, najviše je volio jesti onaj svoj sendvič s bananom i maslacem od kikirikija – pržen u kupki od ulja!
Prvo je pjevao duhovne pjesme, u ruralnoj ckrvi svojih siromašnih roditelja. Kad mu je bilo deset godina, osvojio je drugu nagradu na poljoprivrednom sajmu Mississippi-Alabama. Sanjao je o karijeri gospel pjevača. Do svoje dvadesete, međutim, već je bio idol jednog novog buntovnog žanra, i danas utjecajnog globalnog fenomena.
Odlučan u svojoj namjeri da postane sljedeći James Dean i opsjednut svojim izgledom, Elvis se oslanjao gotovo isključivo na svoj instinkt i svoj živahni glazbeni hibrid definirao u hodu, usput. Njegovi nastupi – eksplozivni i seksualni, njegova pompadour frizura, njegov izgled i zvuk osnažili su tinejdžere jednim novim i prkosnim načinom odijevanja i ponašanja, na opće nezadovoljstvo roditelja, svećenstva i drugih ličnosti od autoriteta, često ljudi koji nisu odobravali da njihova djeca slušaju “crnačku glazbu”. Ali, bilo je prekasno – pulsirajući je ritam rock-and-rolla već postao bilo američke mladeži.
Kad je Sam Phillips, koji je vodio Sun Records, u Memphisu, prvi put čuo Elvisa, tada 18-godišnjeg vozača kamiona, nije bio posebno impresioniran. Elvis je, za četiri dolara, u Phillipsovom studiju snimio pjesmu za svoju majku, Gladys. Kod kuće ju je neprestao vrtio na gramofonu, aktivnost koju će, par godina kasnije, neumorno ponavljati njegovi obožavatelji. Kad je Phillips počeo tražiti bijelca koji je pjevao “Negro” pjesme, sjetio se Elvisa, pozvao ga natrag u svoj studio i 1954. godine, “That’s All Right (Mama)” napravila je revoluciju u glazbenoj povijesti. Dvije godine kasnije, Elvis snima baladu “Heartbreak Hotel”. Na veliko iznenađenje samog Sama Phillipsa, koji je s milijunima drugih gledao kako Elvis prerasta u megazvijezdu, prodana je bila u dva milijuna primjerka. Uslijedit će nevjerojatan niz top-ten hitova – “Don’t Be Cruel”, “Hound Dog”, “Blue Suede Shoes”, “Love Me Tender”, “All Shook Up”, “Jailhouse Rock”, “A Big Hunk o’ Love”, “Are You Lonesome Tonight”, “Surrender”, “Return to Sender”, “Suspicious Minds”, “Burning Love”... U Guinessovoj knjizi rekorda, Elvis je upisan kao izvođač s najviše singlova koji su dospjeli na top listu, njih 130!
U Hollywoodu, tijekom sedmogodišnjeg ugovora s producentom Halom Wallisom, Elvis je bio uglavnom izgubljen, okružen samo svojom plaćenom “Memphis mafijom”. Godine 1968., kad pokreće svoju comeback karijeru, u stilu Las Vegas croonera, Elvis je već prilično istrošen, predmet poruge kod svih samo ne njegovih najodanijih fanova. Tijekom tih zadnjih godina njegove karijere, Elvis je između koncerata, a jedan od njih bio je i onaj televizijski s Havaja, koji je pratilo milijardu gledatelja, živio povučenije no ikada, u svojem prostranom Gracelandu, koji je dao izgraditi po uzoru na onu drugu južnjačku palaču koju znamo iz filma “Prohujalo s vihorom”, Taru.
Na tisuće se neutješnih obožavatelja okupilo pred Gracelandom onog kolovoskog dana, prije 35 godina, kad je Elvis umro. Cvjećarnama na cijelom području Memphisa ponestalo je cvijeća. Ali nikad nikome nije ponestalo hiperbola na spomen Elvisa Presleyja. Jer, kako je to John Lennon jednostavno rekao – “Elvis was the thing.”
Okupljaju se Elvisovi fanovi u Gracelandu, njegovu domu u Memphisu, svake godine, na godišnjicu njegove smrti; “Elvis Week”, sredinom kolovoza, tradicija je Memphisa stara već nekoliko desetljeća. Ali ovogodišnji “Tjedan Elvisa” ispunjen je, čini se, sa još više emocija. A posebni događaji i koncerti bit će, uz 35. obljetnicu njegove smrti, upriličeni i u drugim mjestima, diljem Sjedinjenih Država, od rodnog Tupela, u Mississippiju, do Palm Springsa, u Kaliforniji, gdje je Elvis povremeno živio sa Priscillom i Lisom Marie, u razdoblju od 1970. do svoje smrti, 16. kolovoza 1977. godine. Zlouporaba lijekova na recept doprinijela je nizu zdravstvenih problema, a moguće bila i uzrokom njegove smrti, u 42. godini života.
Dok je bio živ, Elvis je dobijao i gubio naklonost publike i kritičara. Bilo je poruge, ismijavanja, oponašanja. Otkako je umro, prodano je više njegove glazbe, u obliku kataloških izdanja, nego za njegova života. Legenda Elvisa Presleyja traje i traje, neuništiva. U 35 godina koliko je proteklo od njegove smrti, pridobio je štovatelje iz redova nekoliko generacija, neke nove klince, koji priznaju njegov osebujni stil, snagu njegova glasa i originalnost njegovih nastupa. U povijesti Sjedinjenih Država, Abraham Lincoln je, možda, najveća američka ikona; ali za mnoge diljem svijeta, nema većeg simbola Amerike od Elvisa Presleyja!
Uzevši od rhythm-i-bluesa, gospela i country-i-westerna, Elvis Aron Presley je sa svojim stilom izbio je na scenu za pospanih pedesetih godina, s backbeatom kojim je startao cijelu jednu generaciju. Dobar dečko iz Tupela, koji će postati neosporni “Kralj rock-and-rolla”, volio je svoju mamu, svoju crkvu i svoju gitaru. Čak i onda kad je zarađivao milijune dolara, najviše je volio jesti onaj svoj sendvič s bananom i maslacem od kikirikija – pržen u kupki od ulja!
Prvo je pjevao duhovne pjesme, u ruralnoj ckrvi svojih siromašnih roditelja. Kad mu je bilo deset godina, osvojio je drugu nagradu na poljoprivrednom sajmu Mississippi-Alabama. Sanjao je o karijeri gospel pjevača. Do svoje dvadesete, međutim, već je bio idol jednog novog buntovnog žanra, i danas utjecajnog globalnog fenomena.
Odlučan u svojoj namjeri da postane sljedeći James Dean i opsjednut svojim izgledom, Elvis se oslanjao gotovo isključivo na svoj instinkt i svoj živahni glazbeni hibrid definirao u hodu, usput. Njegovi nastupi – eksplozivni i seksualni, njegova pompadour frizura, njegov izgled i zvuk osnažili su tinejdžere jednim novim i prkosnim načinom odijevanja i ponašanja, na opće nezadovoljstvo roditelja, svećenstva i drugih ličnosti od autoriteta, često ljudi koji nisu odobravali da njihova djeca slušaju “crnačku glazbu”. Ali, bilo je prekasno – pulsirajući je ritam rock-and-rolla već postao bilo američke mladeži.
Kad je Sam Phillips, koji je vodio Sun Records, u Memphisu, prvi put čuo Elvisa, tada 18-godišnjeg vozača kamiona, nije bio posebno impresioniran. Elvis je, za četiri dolara, u Phillipsovom studiju snimio pjesmu za svoju majku, Gladys. Kod kuće ju je neprestao vrtio na gramofonu, aktivnost koju će, par godina kasnije, neumorno ponavljati njegovi obožavatelji. Kad je Phillips počeo tražiti bijelca koji je pjevao “Negro” pjesme, sjetio se Elvisa, pozvao ga natrag u svoj studio i 1954. godine, “That’s All Right (Mama)” napravila je revoluciju u glazbenoj povijesti. Dvije godine kasnije, Elvis snima baladu “Heartbreak Hotel”. Na veliko iznenađenje samog Sama Phillipsa, koji je s milijunima drugih gledao kako Elvis prerasta u megazvijezdu, prodana je bila u dva milijuna primjerka. Uslijedit će nevjerojatan niz top-ten hitova – “Don’t Be Cruel”, “Hound Dog”, “Blue Suede Shoes”, “Love Me Tender”, “All Shook Up”, “Jailhouse Rock”, “A Big Hunk o’ Love”, “Are You Lonesome Tonight”, “Surrender”, “Return to Sender”, “Suspicious Minds”, “Burning Love”... U Guinessovoj knjizi rekorda, Elvis je upisan kao izvođač s najviše singlova koji su dospjeli na top listu, njih 130!
U Hollywoodu, tijekom sedmogodišnjeg ugovora s producentom Halom Wallisom, Elvis je bio uglavnom izgubljen, okružen samo svojom plaćenom “Memphis mafijom”. Godine 1968., kad pokreće svoju comeback karijeru, u stilu Las Vegas croonera, Elvis je već prilično istrošen, predmet poruge kod svih samo ne njegovih najodanijih fanova. Tijekom tih zadnjih godina njegove karijere, Elvis je između koncerata, a jedan od njih bio je i onaj televizijski s Havaja, koji je pratilo milijardu gledatelja, živio povučenije no ikada, u svojem prostranom Gracelandu, koji je dao izgraditi po uzoru na onu drugu južnjačku palaču koju znamo iz filma “Prohujalo s vihorom”, Taru.
Na tisuće se neutješnih obožavatelja okupilo pred Gracelandom onog kolovoskog dana, prije 35 godina, kad je Elvis umro. Cvjećarnama na cijelom području Memphisa ponestalo je cvijeća. Ali nikad nikome nije ponestalo hiperbola na spomen Elvisa Presleyja. Jer, kako je to John Lennon jednostavno rekao – “Elvis was the thing.”
