Linkovi

SAD: Teatar u kvartu sa 167 jezika

  • Carolyn Weaver, VOA

Ali Laura Kreith

Ali Laura Kreith

„Sigurno je da se na ovom malom prostoru govori najviše različitih jezika. To je ono što me podstaklo da razmišljam o tome kako, na vrlo lijep, skladan, maštovit način imigranti uspjevaju da žive.“

Prije četiri godine pozorišna umjetnica Ali Laura Kreith osnovala je teatarsku radionicu u kojoj se pripremaju i pred brojnom publikom igraju predstave koje odražavaju multikulturne, multitradicijske i multijezičke osobenosti Jackson Heigts-a, jednog od kvartova njujorškog Queens-a. Taj osobeni teatar Ali Laura Kreit nazvala je Teatar 167, po broju jezika koji govore stanovnici tog nevelikog kvarta. Uz nju, na tekstu drame i predstavi nazvanoj "Ja volim biti ovdje, u Jackson Heigts-" radilo je sedam autora teksta i dvadesetak glumaca. Njihova osnovna intencija bila je realizirati pozorišni komad koji, kao i u mnogim prilikama ranije, odražava suživot useljenika u Sjedinjene Države iz više desetina zemalja.

Za kvart Jackson Heights, u kojem Ali Laura Kreith živi od 2005. godine, ona kaže:

"Neki tvrde da je to kvart sa najviše stanovnika različitog porijekla i korijena. Sigurno je da se na ovom malom prostoru govori najviše različitih jezika. To je ono što me prvo podstaklo da razmišljam o tome kako, na vrlo lijep, skladan, maštovit način ti imigranti uspjevaju da žive sa svim svakodnevnim izazovima, došavši ovdje iz sredina u kojima se govori na 167 jezika."

Likovi pozorišne predstave "Ja volim biti ovdje" su useljenici koji, govoreći maternje jezike i engleski... teže, lakše, ili gotovo nikako... imaju znatnih teškoća da se međusobno razumiju. Unatoč tome, žive jedni uz druge bez ikakvih među-etničkih, među-religijskih i drugih tenzija vezanih za različite korijene.

Stephen Brantley je jedan od glumaca. Sarađivao je, kao pisac, i na tekstu predstave, za koju kaže da istražuje i predočava dileme vezane za višestruka porijekla i karakteristike života i suživota u potpuno novom okruženju:

"Različiti su načini koje se osjećate strancem. I ova predstava je o tome. To je drama useljeničkih iskustava i dilema, drama ljudi koji su se našli u prostoru koji im nije poznat, u kojem možda čak gube i ono što znaju o sebi. To je drama o mogućnostima otkrivanja i građenja novog identiteta na novom prostoru."

Lipica Shah tumači lik djevojke porijeklom iz Pundžaba, sada taksi-dispečerke:

"Moj lik je djevojka koja flertuje sa mladićem porijeklom iz Koreje koji radi u prodavnici muzike i videa. I on, kao i taksi-dispečerka, su na radnim mjestima na kojima se, direktno i indirektno, svakodnevno suočavaju sa nizom situacija karakterističnih za ukrštavanje brojnih različitosti na malom prostoru."

Predstava "Ja volim biti ovdje, u Jackson Heigts-u" je pozorišna drama, inspirirana iskustvima i životnim situacijama usljenika koje, u kvartu u kojem žive, ipak nisu toliko dramatične kao u predstavi, dodaje Lipica Shah:

"Posjećujući kvart Jackson Heigts i videći kao ljudi različitih korijena žive zajedno i, rekla bih, cvjetaju na istom prostoru, je izuzetno inspirativno, s obzirom na sadašnje tenzije i sukobe u brojnim dijelovima svijeta."

Predstavu "Ja volim biti ovdje" režirala je osnivačica Teatra 167 Ali Laura Kreith. Za sada nema naznaka što bi mogao biti slijedeći projekat te pozorišne radionice, autora tekstova i glumaca... Sasvim je izvjesno će, kao podsticaj, biti neka od „sitnica“ sa ulica njujorškog kvarta Jakson Heigts na kojima se može čuti 167 jezika.

XS
SM
MD
LG