Dok sirijske izbjeglice i dalje pristižu u Liban, i napetosti između Libanaca i Sirijaca su svakim danom sve veće. Napetosti zbog teritorije i resursa su pojačane istorijskim napetostima. Mladi to osobito osjećaju, i jedan projekat nazvan Inicijative mladih spaja studente u nastojanju da se smanje predrasude i izgradi prijateljstvo.
Jedan prohladan nedjeljni dan u dolini Bekaa. Libanska i sirijska djeca se zabavljaju praveći lutke. Jedni uz druge, oni crtaju i režu svoje kreacije, nadajući se da ih neće zajedno držati samo ljepilo. Usprkos istoriji nepetosti između dvije zemlje, ovi učenici uče kako poštovati jedni druge kroz program nazvan Duga nade. On im pruža vještine liderstva i rješavanja sukoba putem vannastavnih aktivnosti. Nidal Khaled, direktor programa, kaže da je prisustvo sirijske vojske u Libanu jedan razlog za napetosti, ali da postoje i drugi.
Libanski mediji imaju negativnu ulogu, jer dovode do toga da Libanci strahuju od sirijskih izbjeglica. Mediji također nameću neke ideje da su Libanci viša klasa. Uz to, većina izbjeglica je zaista siromašna, i njihov životni stil se razlikuje od libanskog, objašnjava Nidal Khaled.
Program Duga nade je započeo prije tri mjeseca i njega financira američka vlada. Jednom sedmično, učenici se sastaju na aktivnostima kao što su košarka, lutkarsko pozorište, izvedbe, filmovi i kulturne ekskurzije. Ponekad različitosti mogu biti vrlo jednostavne, kao što je jezik, kaže sirijska učenica Rama Salib.
Nisam ih razumjela, jer oni govore libanski dijalekt, kaže ona.
Otkako je program započeo, kaže gospodin Khaled, već se vide bolji odnosi među učenicima. Libanska učenica Asma Harouk kaže:
Kada su Sirijci prvi put došli, nisam ih poznavala, niti se sa njima družila. Sada vjerujem da postoji prijateljstvo među nama zahvaljujući ovim aktivnostima, kaže Asma.
Dok rat u Siriji bjesni iza obližnjih brda, teško je ne misliti na poteškoće kroz koje su prošla ova djeca, kaže jedna od učiteljica Lilianne Hamzeh.
Činimo sve kako bismo ih učinili jednakima, ali ponekad se nađete u situaciji da mnogo više suosjećate sa Sirijcima, upravo zbog onoga kroz šta su prošli, kaže Lilianne Hamzeh.
Dok izbjeglice iz Sirije dobijaju hranu, smještaj i ćebad, ipak gotovo da nema programa koji u obzir uzimaju njihove psihološke i socijalne potrebe.
Jedan prohladan nedjeljni dan u dolini Bekaa. Libanska i sirijska djeca se zabavljaju praveći lutke. Jedni uz druge, oni crtaju i režu svoje kreacije, nadajući se da ih neće zajedno držati samo ljepilo. Usprkos istoriji nepetosti između dvije zemlje, ovi učenici uče kako poštovati jedni druge kroz program nazvan Duga nade. On im pruža vještine liderstva i rješavanja sukoba putem vannastavnih aktivnosti. Nidal Khaled, direktor programa, kaže da je prisustvo sirijske vojske u Libanu jedan razlog za napetosti, ali da postoje i drugi.
Libanski mediji imaju negativnu ulogu, jer dovode do toga da Libanci strahuju od sirijskih izbjeglica. Mediji također nameću neke ideje da su Libanci viša klasa. Uz to, većina izbjeglica je zaista siromašna, i njihov životni stil se razlikuje od libanskog, objašnjava Nidal Khaled.
Program Duga nade je započeo prije tri mjeseca i njega financira američka vlada. Jednom sedmično, učenici se sastaju na aktivnostima kao što su košarka, lutkarsko pozorište, izvedbe, filmovi i kulturne ekskurzije. Ponekad različitosti mogu biti vrlo jednostavne, kao što je jezik, kaže sirijska učenica Rama Salib.
Nisam ih razumjela, jer oni govore libanski dijalekt, kaže ona.
Otkako je program započeo, kaže gospodin Khaled, već se vide bolji odnosi među učenicima. Libanska učenica Asma Harouk kaže:
Kada su Sirijci prvi put došli, nisam ih poznavala, niti se sa njima družila. Sada vjerujem da postoji prijateljstvo među nama zahvaljujući ovim aktivnostima, kaže Asma.
Dok rat u Siriji bjesni iza obližnjih brda, teško je ne misliti na poteškoće kroz koje su prošla ova djeca, kaže jedna od učiteljica Lilianne Hamzeh.
Činimo sve kako bismo ih učinili jednakima, ali ponekad se nađete u situaciji da mnogo više suosjećate sa Sirijcima, upravo zbog onoga kroz šta su prošli, kaže Lilianne Hamzeh.
Dok izbjeglice iz Sirije dobijaju hranu, smještaj i ćebad, ipak gotovo da nema programa koji u obzir uzimaju njihove psihološke i socijalne potrebe.
