Linkovi

Odijelo čini astronauta

  • Susan Koster

Odijelo čini astronauta

Odijelo čini astronauta

Astronauti izlaze iz letjelice najčešće da bi obavili neke popravke ili instalirali nešto od vanjske opreme, kao što su to i juče učinila dvojica članova posade Discovery-a. Oni su za oko sedam sati rada instalirali produžetak za napojni kabl i pripremili svemirsku stanicu za ugradnju novog skladišnog dodatka. Onako usput, prikupili su i uzorke vakuuma za japansku svemirsku agenciju. Ali, ništa od toga ne bi bilo moguće bez specijalnog svemirskog odijela.

Svemirska šetnja, kad astronaut izadje izvan svemirskog broda, jedan je od najatraktivnijih trenutaka u svakoj misiji, premda se najčešće radi o sasvim prozaičnim razlozima za takvu avanturu nad avaturama, kako je ponekad zovu. Astronauti izlaze iz letjelice najčešće da bi obavili neke popravke ili instalirali nešto od vanjske opreme, kao što su to i juče učinila dvojica članova posade Discovery-a. Oni su za oko sedam sati rada instalirali produžetak za napojni kabl i pripremili svemirsku stanicu za ugradnju novog skladišnog dodatka. Onako usput, prikupili su i uzorke vakuuma za japansku svemirsku agenciju.

Prvi takav svemirski popravak uradili su davne 1973. osposobivši ponovo solarni panel na svemirskoj stanici Skylab, astronauti Pete Conrad i dr Joseph Kerwin, koji kaže:

- Ostali smo na minimumu električne energije i misija je bila dovedena u pitanje, pa je jedina šansa bila da popravimo tu stvar i ponovo je pustimo u rad.

Ali, ništa od toga ne bi bilo moguće bez specijalnog svemirskog odijela.

- Kreatori tog odijela uspjeli su da osmisle i naprave to kao mali svemirski brod, koji je štitio od meteorita i vakuuma. Uz tomorao je imati protok zraka, kiseonika, morao je izbacivatu ugljendioksid, održavati temperaturu, osigurati kominukaciju i dovoljnu pokretljivost da možemo raditi.

Kerwinovo odijelo bilo je istovjetno onom koje su nosili astronauti iz misije Apollo 17, koji su hodali, pa čak i skakutali po površini Mjeseca 1972. godine:

- Treba dosta vremena da ga prvi put obučeš, i treba ti pomoć oko patent zatvarača i kad si već unutra, nije baš po mjeri. Zatim ga naduvaju i jedva možeš da se pomakneš. Ali kad u tome provedeš hiljadu sati, pod vodom, pa u vakuumskoj komori, pa hodaš po pokretnoj traci - navikneš se i odijelo postane tvoje.

Ali, ne sasvim doslovno. Jer sva svemirska odijela po povratku iz svemira, pripadaju instituciji Smithsonian. Amanda Young, umirovljena kustosica, autor je publikacije SVEMIRSKA ODIJELA - MUZEJSKA KOLEKCIJA:

- Kad sam ja radila otprilike trećina kolekcije je bila izložena ovdje i u muzejima širom svijeta.

Ali najveći dio odijela nalazi se u posebnom skladištu, na oko deset kilometara od Washingtona, u kojem su vlažnost i temperatura pod stalnom kontrolom.

Tu je i odijelo Dr Kerwina. I odijelo Neila Armstronga, prvog čovjeka koji je stupio na Mjesečevo tlo. Tu su i odijela iz ranijih misija Mercury, a nekoliko ih je eksperimentalno proizvedeno i nikad nisu obučena. Pohranjena na police i miruju pod zaštitnim pokrivačima, kaže gospodja Young:

- Utvrdili smo da su ta odijela izuzetno osjetljiva, a ne samo veoma teška. I ogroman je trud da ih se očuva. Ona su pravljena u velikoj brzini i prema zahtijevima programa, i niko nije ni mislio o tome šte će biti s njima kad ih se vrati natrag.

Tako je Amandi u zadatak palo da se o tome pobrine.Zahvaljujući i njenim i naporima njenih nasljednika u tom poslu, ova vanzemaljska kolekcija opstaje u životu, ovdje na Zemlji.

XS
SM
MD
LG