Linkovi

Rocking Chair, običan komad namještaja, čudesna naprava

  • Jagoda Bush

“Brinuti je isto što i ljuljati se u stolici, daje vam nešto za raditi, ali nikamo ne vodi” - rekao je Glenn Turner, jedan od vrhunskih novozelandskih igrača kriketa.

Striktno govoreći, porijeklo stolice za ljuljanje, rocking chair, još uvijek nije jasno. Ono što nije upitno, međutim, američka je strast za taj komad namještaja. Njen se izum često pripisuje Benjaminu Franklinu. I makar je taj najslavniji Amerikanac svog vremena, osim političara, jednog od potpisnika Deklaracije o nezavisnosti, znači – jednog od očeva-utemeljitelja Sjedinjenih Država, i osim pisca, filozofa, borca protiv robovlasništva, vojnika, izdavača, satiričara, vatrogasca, znanstvenika, ambasadora... bio i veliki izumitelj (gromobran iliti munjovod, bifokalne naočale, Franklinova peć, nekoliko mjernih instrumenata i još štošta) nema čvrstih povijesnih dokaza da je stolica za ljuljanje bila plod njegova uma. Ona je, negdje na prijelazu 17. u 18. stoljeće došla iz Evrope, u Ameriku iz ili preko Engleske; Franklin je, međutim, bio taj koji je rocking chair popularizirao u tadašnjih 13 američkih kolonija. Dao je, po svemu sudeći, ipak jedan svoj mali doprinos – na stolicu za ljuljanje, jednom kad je postao njen vlasnik, pričvrstio je lepezu; ljuljajući se, istovremeno se i hladio! Genijalna ideja, Ben, bravo!

Rocking chair je u Ameriku stigla kao vrtna stolica, ali Amerikanci su je brzo prenijeli u svoje domove, napravili američki fenomen od tog običnog, ali funkcionalnog komada namještaja. Stolica za ljuljanje bila je tako popularna među kolonistima da je, već 1750., kompanija American Windsor Rocking Chair, u Philadelphiji, bila svjetski poznata.

Generacije i generacije Amerikanaca uz nju su odrastale. Majke su u njoj ljuljale bebe, pjevajući uspavanke; rocking chair se preporučivala za bolesnike, za rekonvalescente; preporučuje se i danas za mnoge bolesti i boljke - za bolove u leđima, za emocionalne rane, jer ima utjesno djelovanje, ali i umirujući efekt ravnoteže, za oporavak nakon operacije, od moždane kapi, za srčane bolesnike, za one koji pate od Alzheimerove bolesti, za smanjenje krvnog tlaka, za dijabetičare... jer ljuljanje u stolici, prema mnogim zdravstvenim istraživanjima, u tijelu oslobađa endorfine koji smanjuju bol i povoljno djeluju na raspoloženje. Običan komad namještaja, izvanredna medicinska naprava!

U početku, stolica za ljuljanje je bila prilično gruba izgleda - na običnu, standardnu stolicu bile su montirane dvije savijene metalne šipke. Windsor stolice imale su već razne oblike i bile izrađivane od raznih vrsta drveta. Potom su došle one još ljepše, od pletera, iako ne tako trajne kao stolice izrađene od drveta. Boston Rocker je bio pravi luksuz, s blago savijenim sjedištem i visokim naslonom, sve za udobnije sjedenje. Od drveta, do pletera, željeza... stolica za ljuljanje prošla je kroz niz transformacija. A onda je Austrijanac Michael Thonet, godine 1860., napravio prvu od savijenog drveta i stolica za ljuljanje postala je elegantni komad namještaja. Pedesetih godina prošlog stoljeća, majstor Sam Maloof, libanonskog porijekla, kojega će Smithsonian proglasiti “najznačajnijim suvremenim obrtnikom,” drugi “Hemingwayom drveta,” počinje, u Americi, s izradom svojih stolica za ljuljanje, delux dizajna. Maloofova je stolica za ljuljanje predsjedniku Ronaldu Reaganu bila najdraža. Volio ju je i Carter, veliki Maloofov prijatelj, prije njega. I Clinton poslije njega. Ne zaboravimo i neke druge slavne koji su za rocking chair gajili veliku ljubav – Mark Twain, često ga u stolici za ljuljanje vidimo na fotografijama; predsjednik Dwight Eisenhower; Martin Luther King, Jr.; za predsjednika Abrahama Lincolna ona je, nažalost, bila i zadnja u kojoj je sjedio one kobne večeri, na Veliki petak, cetrnaestog travnja 1865. godine, u kazalištu Ford, kad je pao od metka atentatora Johna Wilkesa Bootha.

Najslavnija je svakako ona stolica za ljuljanje predsjednika Kennedyja. Još tijekom predsjedničke kampanje jedan ga je novinar pitao: “Kanite li u Bijelu kuću ponijeti i stolicu za ljuljanje, budite li izabrani predsjednikom?” Kennedy je odgovorio: “Kamo ja, tamo i ona!” Zbog bolova u leđima, njegova mu je liječnica i prepisala terapiju plivanjem i ljuljanjem u stolici, kako bi se na taj način mišići stezali i opuštali. Ne samo da ju je imao u Bijeloj kući, u Ovalnom uredu i spavaćoj sobi, Kennedy je identične stolice za ljuljanje, istina, ne Boston Rocker, slavni proizvod njegove države, Massachussetsa, nego Carolina Rocker, iz Sjeverne Karoline (P & P Chair Company), koji će postati poznat kao Kennedy Rocker, držao i u Camp Davidu i u svojim domovima u Hyannis Portu i Palm Beachu i u njujorškom hotelu Carlisle, gdje je često odsjedao, i na predsjedničkom zrakoplovu, Air Force One, a često ju je i drugim državnicima darovao.

Predsjednik Lyndon Johnson nastavio je koristiti Carolina Rocker u Bijeloj kući, nekoliko ih je i u svojem domu, u Teksasu, imao.

“Brinuti je isto što i ljuljati se u stolici, daje vam nešto za raditi, ali nikamo ne vodi,” rekao je Glenn Turner, jedan od vrhunskih novozelandskih igrača kriketa. Stolica za ljuljanje, na način – noge gore, zadovoljan osmjeh na lice, puno je bolja opcija. Slažete se?

XS
SM
MD
LG