Američka savezna vlada i 33 savezne države i dalje primijenjuju smrtnu kaznu za teška kaznena djela koja rezultiraju smrću jedne ili više osoba, ali trećina izvršenja smrtne kazne odvija se u samo jednoj saveznoj državi – Teksasu. Smaknuća ponekad izazivaju prosvjede širom svijeta, ali kako iz Hunstvillea, u Teksasu, javlja Greg Flakus, sedamdeset posto Teksašana, sudeći po najnovijoj anketi, podupire tu krajnju i najstrožu kaznu i malo je izgleda da bi u doglednoj budućnosti Teksas mogao napustiti tu praksu.
Iza zidova zatvora u Huntsvilleu, Teksas je prošli mjesec smaknuo Marvina Wilsona, osuđenog za ubojstvo policijskog doušnika, 1992. godine.
Wilsonovi su odvjetnici u zadnjem trenutku uputili apel Vrhovnom sudu SAD-a, temeljeno na testovima koji su pokazali da je Wilson bio osoba smanjenih mentalnih sposobnosti [Vrhnovni je sud, 2022. godine, donio presudu kojom se smrtna kazna zabranjuje za ljude smanjenih mentalnih sposobnosti].
Ali država Teksas podnijela je dokaze za suprotno i sud je odbio apel.
Protivnica smrtne kazne Gloria Rubac tvrdi da su kriteriji kojima se država poslužila bili neadekvatni. “Niti jedan nije imao medicinske ili psihološke odrednice.”
Za neke obitelji koje traže pravdu za žrtve ubojstva, rasprava oko mentalnih sposobnosti ubojice ne utječe na njihovu podršku smrtnoj kazni.
Mnogi Amerikanci slažu se s gledištem jednog stanovnika Dallasa koji kaže da smrtna kazna navodi mogućeg počinitelja zločina da razmisli dva puta.
“Pomislit će – mogla bi me slijediti smrtna kazna... i to bi ga moglo sprječiti u izvršenju zločina.”
No, nekoliko slučajeva u kojima je dokazano da je optuženi bio nevin potkopalo je podršku za smrtnu kaznu.
Robert Stein, profesor sa Sveučilišta Rice, proučava stajališta javnosti prema smrtnoj kazni, u Teksasu.
“Javnost je podupirala smrtnu kaznu sve negdje do sredine 90-ih godina; otada, pada njezina podrška.”
Tom trendu, dodaje prof. Stein, doprinosi rast broja hispanika i drugih manjina jer iz njihovih redova i dolazi veći broj onih kojima se izriče smrtna kazna.
Obzirom na podršku koju smrtna kazna ima Teksasu, njezini protivnici, kaže Stein, fokusiraju se na pružanje pomoći onim optuženicima koji su je lišeni.
“Umjesto da napadaju smrtnu kaznu, mnogi koji su zabrinuti da se ona nepravedno izriče, a to i jest njihov glavni problem, povukli su se korak unatrag i kažu: Sprječimo broj slučajeva koji završavaju izricanjem smrtne kazne tako što ćemo postići i osigurati bolju pravdu.”
Za sada, kaže Stein, javnost nije angažirana po pitanju smrtne kazne.
Malo je onih koji se pojave pred zatvorom u Huntsvilleu, gdje država Teksas gotovo svaki mjesec izvršava po jedno smaknuće smrtnom kaznom.
Podrška za nju ostaje čvrsta u Teksasu; za njezino ukidanje nema ni političkih nastojanja.
Iza zidova zatvora u Huntsvilleu, Teksas je prošli mjesec smaknuo Marvina Wilsona, osuđenog za ubojstvo policijskog doušnika, 1992. godine.
Wilsonovi su odvjetnici u zadnjem trenutku uputili apel Vrhovnom sudu SAD-a, temeljeno na testovima koji su pokazali da je Wilson bio osoba smanjenih mentalnih sposobnosti [Vrhnovni je sud, 2022. godine, donio presudu kojom se smrtna kazna zabranjuje za ljude smanjenih mentalnih sposobnosti].
Ali država Teksas podnijela je dokaze za suprotno i sud je odbio apel.
Protivnica smrtne kazne Gloria Rubac tvrdi da su kriteriji kojima se država poslužila bili neadekvatni. “Niti jedan nije imao medicinske ili psihološke odrednice.”
Za neke obitelji koje traže pravdu za žrtve ubojstva, rasprava oko mentalnih sposobnosti ubojice ne utječe na njihovu podršku smrtnoj kazni.
Mnogi Amerikanci slažu se s gledištem jednog stanovnika Dallasa koji kaže da smrtna kazna navodi mogućeg počinitelja zločina da razmisli dva puta.
“Pomislit će – mogla bi me slijediti smrtna kazna... i to bi ga moglo sprječiti u izvršenju zločina.”
No, nekoliko slučajeva u kojima je dokazano da je optuženi bio nevin potkopalo je podršku za smrtnu kaznu.
Robert Stein, profesor sa Sveučilišta Rice, proučava stajališta javnosti prema smrtnoj kazni, u Teksasu.
“Javnost je podupirala smrtnu kaznu sve negdje do sredine 90-ih godina; otada, pada njezina podrška.”
Tom trendu, dodaje prof. Stein, doprinosi rast broja hispanika i drugih manjina jer iz njihovih redova i dolazi veći broj onih kojima se izriče smrtna kazna.
Obzirom na podršku koju smrtna kazna ima Teksasu, njezini protivnici, kaže Stein, fokusiraju se na pružanje pomoći onim optuženicima koji su je lišeni.
“Umjesto da napadaju smrtnu kaznu, mnogi koji su zabrinuti da se ona nepravedno izriče, a to i jest njihov glavni problem, povukli su se korak unatrag i kažu: Sprječimo broj slučajeva koji završavaju izricanjem smrtne kazne tako što ćemo postići i osigurati bolju pravdu.”
Za sada, kaže Stein, javnost nije angažirana po pitanju smrtne kazne.
Malo je onih koji se pojave pred zatvorom u Huntsvilleu, gdje država Teksas gotovo svaki mjesec izvršava po jedno smaknuće smrtnom kaznom.
Podrška za nju ostaje čvrsta u Teksasu; za njezino ukidanje nema ni političkih nastojanja.
