Unatoč prezaposlenosti i svakodnevnom stresu, američki roditelji se sve više okreću ka - kuhanju

Iako način života primorava mnoge Amerikance na brzu hranu, sve je veće i zanimanje za kuhanje. Kulinarske TV-emisije postale su tako popularne da postoji i kulinarski kanal, posvećen isključivo hrani i gastronomiji. A za one koji žele praktične instrukcije, profesionalni chefovi nude satove u pripremi hrane.

Ne događa se često da obitelj Rasmussen sjeda za stol i objeduje zajedno, u njihovu domu u Falls Churchu, u Virginiji. Ali Jane Rasmussen nastoji da to ipak bude barem dva puta tjedno, uz jelo koje je sama pripremila.

“Tako je lijepo jesti nešto dobro zajedno, još ljepše ako je to moguće postići tokom tjedna.”

Kao i većina Amerikanki i Jane ima i karijeru, odvjetnica je, i obitelj. Teško je naći vremena za kuhanje. Činjenica da djeca znaju biti probirljiva dodatno otežava situaciju.

“Puno toga ne volim, ide mi na živce kad moram jesti,” kaže kćerka Kate.

Jane Rasmussen je pomoć potražila u Culinariji, školi za kuhanje, u Vienni, u Virginiji. Culinaria nudi satove iz svega, od naprednog pekarstva i slastičarstva do osnovnih metoda kuhanja, za početnika.

Polaznici ne teže postati profesionalni kuhari. Žele samo biti u stanju pripraviti bolja jela kod kuće, kaže izvršni direktor škole Stephen Sands.

“Došlo je, mislim, do promjene...Kuhanje je u trendu, privlači ogromno zanimanje.”

A to zanimanje odražava se na brzi rast Culinarije, koja je sa satovima kuhanja počela prije dvije godine.

“Petnaest chefova sada radi u školi,” kaže Sands. “U početku smo imali razrede sa tek 5-6 ljudi.”

Budući da je ovo radni dan, studenata je tek dvanaest. Vikendom i u večernjim satima, dodaje Sands, u svakom razredu bude ih barem dva puta više.

Jedan od razloga zbog kojeg studenti pune kulinarske škole širom Amerike televizijski su programi, uključujući Food Network, kanal kablovske televizije posvećen kulinarstvu. No, postoji, kaže Sands, i jedan drugi razlog:

“Vidim promjenu – manje se jede na brzinu, manje se iz zamrzivača stavlja ravno u mikrovalnu, rjeđe se jede odvojeno i svatko u obitelji u različito doba dana, ljudi sve više sjedaju za stol i uživaju u jelu zajedno. Mislim da se to vraća.”

To je svakako točno kad je riječ o Rasmussenovima.

“Vidim da su svi sretniji kad ne kuham stalno jedno te isto i kad zapravo imamo prilike svi zajedno sjesti i jesti,” kaže Jane.

Djeca kažu da im je majka sigurnija, ispunjena s više pouzdanja, otkako pohađa satove kuhanja.

“Spremna je isprobavati nove stvari, koje sama nužno ne voli, ali misli da će se možda svidjeti obitelji,” priznaje njezin sin Jack.

Kćerka dodaje: “Skuhala je jela koja nikad prije nisam jela, za koja nikad nisam čula, a bila su baš fina.”

Jane Rasmussen je, kako sama kaže, spremna nastaviti, upisati neki drugi razred... bude li za to ikako mogla naći vremena.