Linkovi

Siročad u Ruandi, preživjeli genocida, nastoje živjeti normalan život


Humanitarne organizacije putem uličnih izvedbi prikupljaju fondove za preživjele genocida, ali njihovi problemi su I dalje ogromni.

Zbog genocida u Ruandi je oko 400 hiljada djece ostalo siročad. Neki od njih, koji su sada već odrasli, našli su utočište u sirotinjskoj četvrti Kigalija, Giporosu. Humanitarne organizacije putem uličnih izvedbi prikupljaju fondove za preživjele genocida koji sada žive u Giporosu, ali njihovi problemi su I dalje ogromni. Hamada Elsaram za Glas Amerike donosi priču o njihovim životima.

Zovem se Negenzi Ali, imam 23 godine. Od 1997 živim u Giporosu, sam, jer sam nakon genocida ostao siroče. Nemam oca ni majku, nemam sestre. Odlučio sam da se bavim izradom tetovaža. Ponekad za momke koji žele tetovažu vezanu za borbu protiv genocida ispišem Nikad više. Ponekad neki od tih momaka odluče da mi za to daju drogu, ili seks, priča Ngenzi Ali, preživjeli genocida.

Većina momaka ovdje u Giborosi su inficirani virusom HIV, kaže 24 godišnji Kuitonda David, koji je također siroče.
Ovdje radim na bilijaru. Ponekad su moji prijatelji uzrujani kada nemaju gdje da spavaju, ja ih onda dovedem kući, kaže Kuitonda.

Shakoul ima 20 godina I radi u kinematografiji kao montažer.

Nastojim vrijedno raditi kako bih doveo do promjene jer su našoj zemlji potrebni ljudi koji mogu pokušati da vrijedno rade. Ova slika mi se dopada jer me podsjeća gdje smo bili I odakle smo došli, kaže Shakoul.

Nekad se molim u svojoj sobi jer imam mnoga pitanja za Boga, kaže Kuitonda.

Molim Alaha da mi podari milion dolara da pomognem djeci koju vidim na ulicama, kaže Negenazi.
XS
SM
MD
LG