Ruske vlasti smatraju da je za nedavni samoubilački napad na aerodrom u Moskvi odgovoran nepoznati muškarac dvadesetih godina podrijetlom s Kavkaza.
Avionom se od Moskve do Ingušetije leti samo dva i pol sata, no kada u nju stignete teško je zamisliti da ste još uvijek u Rusiji. Ingušetija je jedna od 'zelenih' ruskih republika. Zelene pokrajinske zastave vide se na svakom koraku, kao i žene u feredžama, dok je prodaja alkohola službeno zabranjena. Krajem Sovjetskog saveza ovdje je trećina stanovništva bila ruska – danas Rusi čine tek jedan posto Ingušetije.
Sastavni dio lokalne nošnje je oružje, koje nije samo dio folklora već se danas i često koristi. Samo prošle godine, u borbama ustanika i snaga sigurnosti lojalnih Moskvi poginule su 754 osobe, dok ih je više od tisuću ranjeno. U posljednjih pet godina u Ingušetiji je – u sukobu s islamskim ustanicima - poginulo više od 400 policajaca. Predsjednik Ingušetije Junus Bek-Jevkurov objašnjava da je protivnik njegove vlasti skupina koja se naziva Kavkaški Emirat.
Predsjednik Jevkurov, inače bivši časnik sovjetske vojne obavještajne službe, kaže da su ustaničke grupe labavo povezane, ali da se povremeno udružuju za zajedničke veće akcije. Jevkurov je prije godinu i pol proveo dva mjeseca u bolnici, nakon što je bio ranjen u samoubilačkom napadu islamističkih ekstremista. On tvrdi da je cilj ustanika stvaranje islamske republike od Crnog do Kaspijskog mora. Kako bi se suprotstavile islamskim ekstremistima, lokalne vlasti na Kavkazu potiču uvođenje šerijatskog prava. U Čečeniji se čak službeno ohrabruje poligamija. Ahmed Paragulgov, lokalni državni dužnosnik odgovoran za ekonomski razvoj Ingušetije, kaže da se odrekao alkohola prije dvije godine, kada se za stalno preselio iz Moskve u svoju užu domovinu.
Ingušetija je prošla kroz radikalne promjene – kaže on te dodaje da je prije dvadesetak godina uživanje alkohola bilo vrlo popularno, kao i u ostatku Rusije, dok se danas na to gleda kao na oblik 'parazitskog ponašanja'. Ustanak u Ingušetiji ima i svoju ekonomsku stranu. Polovica radnog sposobnog stanovništva je nezaposlena, a prosječni dohodak tek petina nacionalnog ruskog prosjeka. Na primjer, izvjesna Lidija iz mjesta Malgobek kaže da jedva preživljava s oko 15 dolara dnevne nadnice koju njezin sin zaradi održavajući lokalne ceste.
Kao i u mnogim drugim islamskim društvima, od Tunisa pa do Ingušetije – mladi muškarci završavaju na tržištu rada bez većih šansi da dobe posao. U Ingušetiji, mnogi od njih sele na sjever u Rusiju, u potrazi za poslom. Ali, tamo ih često čeka ksenofobija domaćeg stanovništva koje ima predrasude prema stanovnicima Kavkaza. Gradske vlasti Moskve i Sankt Petersburga raspravljaju o zabrani kavkaške nošnje, plesova kao i javne upotrebe tih jezika. Dmitrij Djomušin, vođa nacionalističke organizacije Slavenska unija, kaže da bi Rusija jednostavno trebala napustiti kavkaške republike.
Međutim, Kremlj iz strateških razloga to ne čini. Ove su planinske regije više od dva stoljeća prirodna granica slavenske Rusije i muslimanskih zemalja poput Turske i Irana.