Oko 12 kilometara od Minusinska, blizu naselja Bistraja, nalazi se jedno od mnogih mjesta u istočnim regijama Rusije gdje prirodni gas izlazi iz zemlje, piše Radio Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Ljeti, mještani donose kobasice i drugu hranu da je peku na otvorenoj "vječnoj vatri".
Vlasti su to, kao i Novo-Mihajlovsko gasno polje koje je udaljeno samo 50 kilometara, proglasile neekonomičnim za razvoj. Kao i u Minusinsku, kuće u Bistraji se prvenstveno griju na ugalj.
Iako je Rusija globalni lider u proizvodnji prirodnog gasa, milioni stanovnika najhladnijih, najistočnijih regija i dalje nisu povezani na gasovode. I skupi rat Rusije protiv susjedne Ukrajine, koji je ušao u treću godinu, narušava sve šanse da će se to uskoro promijeniti.
"Platio bih za gas", dodaje stariji čovjek iz Minusinska. "Ali koliko? Nema gasovoda. Nema infrastrukture. Nema procjene troškova za potrošače. Ne možemo ni da sanjamo o gasu."
Teška vremena
Povezivanje potrošača u Sibiru i na Dalekom istoku na gasovode je san još od sovjetskih vremena. To je bila tema Putinove izborne kampanje 2004. godine, o kojoj su ga mediji redovno pitali.
Ipak, stope povezivanja ostaju minimalne: jedan odsto u Irkutskoj oblasti i još manje u Hakasiji, Tivi i većem dijelu Krasnodarskog kraja. U cijelom regionu svake zime zvaničnici redovno izdaju upozorenja o kvalitetu vazduha zbog smoga i sagorijevanja uglja.
U 2021. godini, djeca iz Minusinska nosila su gas maske i snimala video apele u kojima su molila Putina da učini nešto povodom "crnog neba" u njihovoj zajednici.
Odgovornost za program gasifikacije uglavnom je pala na državnu monopolsku kompaniju za prirodni gas Gazprom, koja je prijavila određeni napredak u tom naporu posljednjih godina. U januaru, vlada je rekla da je pristup prirodnom gasu povećan sa 73 na 73,8 odsto u 2023. godini, s tim da je 485.000 domaćinstava navodno povezano na mrežu.
Na sastanku u Kremlju u decembru 2023. godine, izvršni direktor Gazproma Aleksej Miller rekao je predsjedniku Vladimiru Putinu da će gasifikacija Rusije "apsolutno" biti u potpunosti završena do 2030. godine.
Uprkos ovakvim optimističnim prognozama, Gazprom se suočava s teškim vremenima. Prošlog mjeseca, gigant je prijavio godišnji gubitak za 2023. godinu od 629 milijardi rubalja (7,1 milijardu dolara), prvi godišnji gubitak u četvrt vijeka.
Prihodi izgubljeni zbog naglog pada prodaje Evropi, nakon invazije na Ukrajinu u februaru 2022, nisu ni približno nadoknađeni povećanom prodajom Kini. Peking je pritom nudio znatno manje unosne uslove od Evrope.
U 2023. godini, Rusija je Kini prodavala gas za 257 dolara po 1.000 kubnih metara, dok su Evropa i Turska plaćale 320 dolara.
Analiza koju je naručio Gazprom krajem 2023. kaže da je malo vjerovatno da će kompanija moći postići nivo izvoza iz 2020. prije 2035. godine, izvijestio je Financial Times 5. juna.
Analitičari su rekli za taj list da Gazprom pritiska vladu da poveća domaće cijene gasa ili da kompaniji pruži poreske olakšice ili druge subvencije.
U aprilu je ruski poslovni dnevnik Kommersant takođe izvijestio da Gazprom lobira kod vlade da "liberalizuje" domaće cijene gasa u vezi sa "padom izvoza od početka vojnih akcija u Ukrajini."
Analitičar naftne i gasne industrije Mihail Krutihin rekao je za RSE da Moskva i Gazprom griješe što polažu nade u prodaju Kini, gdje je buduća potražnja neizvjesna.
Umjesto izgradnje nove infrastrukture za prodaju više gasa Pekingu, kako je naveo, Gazprom treba da gleda u svoje dvorište.
"Mogli bi nešto učiniti za domaće tržište", rekao je za Ruski servis RSE. "Mogli bi da pojačaju gasifikaciju ruskih naselja. Ali to se ne događa.
Umjesto toga, Gazprom ide za još jednim grandioznim projektom koji Kinezi još nisu ni odobrili: gasovod Snaga Sibira-2."
'Ne dok smo živi'
U martu 2023, kada je vlada Hakasije podnijela plan gasifikacije centralnoj vladi koji je obuhvatao tri moguće strategije napretka, Ministarstvo energetike je odgovorilo da "zbog udaljenosti koja razdvaja Hakasiju od postojeće gasne infrastrukture, sada je potrebno razmotriti alternativne načine" smanjenja štete od grijanja na ugalj, uključujući razvoj električnog grijanja ili modernijih peći na ugalj.
"Do gasifikacije neće doći", rekao je stanovnik grada Černogorska, pet kilometara sjeverno od Abakana. "Barem ne dok smo mi živi. Govore o takvim projektima svake godine, jer se uvijek dešavaju neki izbori... Znam da je proces komplikovan, ali ako se neće dogoditi, ne bi trebalo to da obećavaju."
Stanovnik grada Krasnojarska se složio, napominjući da vlasti takođe grade metro sistem u gradu još od 1995.
"Možete vidjeti kako nam 'grade' metro i 'dovode' gas", rekao je. "Mi smo grad od milion ljudi, region koji Moskvi šalje više novca nego što dobija. Šaljemo gas Kini, a udišemo dim od uglja".
