Soba za igru u bolnici Shriners prepuna je igracaka. Tu je i stolni nogomet i veliki TV-ekran. Marius isprobava svoje vjestine u igri, sa dvoje novih prijatelja. U njemu je zivost i energija kao u svakog drugog djeteta.
"Znam karate, a idem i van igrati i kosarku." Marius takodjer svira trombon.
"Volim gledati filmove, volim igrati X-box, a ponekad se volim igrati i sa svojim psom."
Aktivnosti o kojima Marius govori, potpuno su obicne, ali prica o njemu sve je prije nego obicna. Marius je rodjen u Rumunjskoj gdje je, sa devet godina, u pozaru koji je zahvatio njihovu kucu, izgubio oba roditelja. On sam zadobio je teske opekotine na preko 75 posto tjelesne povrsine. Izgubio je sve prste na rukama, a lice je ostalo iskrivljeno od opekotina.
U bolnici u Rumunjskoj, posjetile su ga dvije mlade americke volonterke – Jessica Free i Ashley Ludlow. One su angazirale svoje obitelji, a te su se obratile za pomoc Djecjoj bolnici Shriners koja pruza pomoc djeci s opekotinama i koja su, zbog tih ozljeda, ovisna o ortopedskim pomagalima. Marijusu su palcevi s nogu presadjeni na ruke i sada vjezba, da bi dobio mobilnost i snagu u njima.
Estetska kirurginja Catherine Aw, koja radi s Marijusom, kaze da ce i njegovi nozni prsti s vremenom zamijeniti prste koje je izgubio na rukama. Unatoc ozbiljnim oljedama, medjutim, naglasava ona, Marius ima pozitivan stav.
"Izgubio je sve prste, dobar dio lica, cijeli nos, ali reci ce vam da on ima najvise djevojaka, da je najbolji u svom razredu, da sve radi i da ga nista ni u cemu ne sprjecava."
Marius sada zivi sa Lynn i Paulom Woodward, roditeljima jedne od volonterki koje su ga upoznale u rumunjskoj bolnici. Marius se, kaze Lynn Woodward, ni na sto ne zali, cak ni na bolne procedure kroz koje prolazi u lijecenju glave.
"Izgubio je svu kozu lubanje pa je zastitni sloj trebalo nanositi i mijenjati svakog dana i tako punih pet tjedana. Nikad nije ni glasa pustio, ni suze. Jednostavno, sve prihvaca i podnosi stoicki i sutke jer zna da ce njegov zivot krenuti na bolje."
I ne samo to, kaze Lynn Woodward, nego Marius i drugima podize moral i raspolozenje.
"Nevjerojatno dijete...kamo god podje, inspirira druge. Prijateljstva sklapa lako, vrlo je društven."
Suprug Lynn, Paul Woodward, i Marijusov ocuh, vjeruje da je pred hrabrim mladim pacijentom blistava buducnost.
"Bit ce zanimljivo i uzitak pratiti ga, kako odrasta, zeni se, osniva vlastitu obitelj... buducnost je doista njegova."
Do punog oporavka, medjutim, ostaje jos dugi put. Marijusov lijecnik i njegova nova, americka obitelj, kazu da ce mu u tome bitno pomoci njegov pozitivni stav i zivahni duh. Marius kaze da bi zelio biti motivacijski govornik kad odraste, da svoje vlastito iskustvo moze primijeniti u pruzanju pomoci drugima. Za sada, vazne su skola, sport i druge aktivnosti, i povremeni odlasci u bolnicu Shriner, za dodatne kirurske zahvate.