U prvom dijelu 20. stoljeća vjerovalo se da kemijski element radij može izliječiti mnoge bolesti. Radij se među ostalim koristio za osvjetljivanje brojki i kazaljki ručnih i zidnih satova, kako bi bili vidljivi u tami. Nekoliko žena, medjutim, koje je radilo na tom poslu, na premazivanju, “bojanju” tih brojčanika, u saveznoj državi Illinois, pomoglo je u podizanju svijesti o opasnosti radija i time zauvijek promijenilo američko radno zakonodavstvo
Madeline Piller je bilo 12 godina kad je od prijateljice čula pricu o skupini žena iz susjednog mjesta Ottawa, u Illinoisu, koje su, dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća godina, radile u tamošnjoj Radium Dial Company: "Nisam nikad čula o njima do tada. Prijateljica mi je rekla “oh, važna prica, ali nitko o tome ne govori.” Ako nitko o tome ne govori, onda mora biti zanimljiva.
Ono o čemu nitko nije govorio bile su štetne posljedice po zdravlje zbog izloženosti radioaktivnom radiju.
Za posao su regrutirane mlade žene, mahom u dvadesetim godinama. U tvornici u Ottawi bojale su brojčanike ručnih i zidnih satova radioaktivnom bojom, da bi oni mogli svijetliti u mraku: "Učili su ih da jezikom navlaže vrh kista koji su koristile u radu".
Do 1925. godine, uprava kompanije Radium Dial već je znala za toksične učinke radija, ali nije o tome obavijestila svoje uposlenike i nije poduzela nikakve mjere zaštite. Kod mnogih su se žena razvili maligni tumori, koštani problemi zbog kojih su mnoge morale biti podvrgnute bolnim amputacijama: "Umirale su, doktori su im lagali, a i grad je bio protiv njih zato sto su se usudile prosvjedovati", kaže Leonard Grossman, čiji je otac bio odvjetnik koji je zastupao skupinu od sedam žena koja je 1934. godine povela bitku protiv kompanije Radium Dial: "Bila je to takva vrsta povrede na radu da radnice nisu bile niti svjesne da su žrtve. Nešto se u njihovim tijelima zbivalo, nešto podmuklo, ali kompanija ih je uvjeravala da je to za njih - dobro".
Slučaj, poznat pod imenom Radium Girls, u koji su uključeni bili i radnici iz slične tvornice u saveznoj državi New Jersey, dospio je do Vrhovnog suda. Žene su, na kraju, izvojevale pobjedu i primile skromnu novčanu nadoknadu od United States Radium Corporation. Slučaj je na razne načine uvjetovao promjene američkog zakona o radu, izmedju ostaloga – povećao je materijalnu kompenzaciju radnika i uspostavio sigurnosne standarde za radijaciju. Ali mnogi u Ottawi krivili su žene za rastuću nezaposlenosti za vrijeme velike gospodarske krize tridesetih godina. U vrijeme kad je veliki broj Radium Girls umirao, zbog njihove izloženosti radiju, cijeli je slučaj postao tabu tema, tema o kojoj se ne prica: "Ljudi nisu htjeli o tome previše govoriti, mislili su da ce to Ottawu dovesti na zao glas, da ce ljudi dobiti krivi utisak... htjeli su cijelu stvar zataškati jednostavno je pomesti pod tepih".
Bob Eschbach je gradonačelnik Ottawe. Povezanost grada s tvornicom, kaže on, nije završila cak ni onda kad su Radium Girls dobile slučaj na sudu. Kemijski je element našao puta u tlo, u vodu, kontaminirao rezidencijalne i poslovne prostore u gradu. Opasnost od radija nije vise bila strogo izolirana, samo na one koji su radili u tvornici Radium Dial, nego se proširila i na njenog nasljednika – Luminous Processes. Kad je i taj proizvodjac zatvorio vrata, 1978. godine, prazna je zgrada stajala kao radioaktivni podsjetnik na dugu povezanost Ottawe s radijem. Grad je, osamdesetih godina, postao mjesto skupog projekta čišćenja koji je povela američka Agencija za zaštitu okoliša. Srušene su bile sve postojeće zgrade koje su pripadale kompaniji Luminous Processes, a onda iskopani i temelji one prve – Radium Dial kao i neke na drugim lokacijama u gradu. Pričati o Radium Girls nije vise zabranjena tema u gradu, zahvaljujući uglavnom naporima Madeline Piller: "U jednoj sam knjizi pročitala kako toj skupini žena, Radium Girls, nije nigdje podignut spomenik i to me je zbilja pogodilo, jer te žene – a to mnogima nije poznato – odredile su standarde za radijaciju koje danas primjenjujemo".
Madeline Piller je zadnjih pet godina posvetila skupljanju novca za izgradnju spomenika ovoj grupi žena. Njen otac je autor brončanog kipa – žena drži tulipan u jednoj ruci, u drugoj kist za bojanje. Statua je postavljena na lokaciji bivše tvornice Luminous Processes. Spomenik je bio svečano otkriven na Dan rada, početkom ovog mjeseca, i privukao je na stotine ljudi, medju njima su se našle i Rose Baima, Pauline Fuller i June Menne, jedine tri preživjele radnice tvornice Luminous Processes.