Linkovi

Prisjećanje na pritvaranje Amerikanaca japanskog podrijetla tijekom Drugog svjetskog rata


Prisjećanje na pritvaranje Amerikanaca japanskog podrijetla tijekom Drugog svjetskog rata
Prisjećanje na pritvaranje Amerikanaca japanskog podrijetla tijekom Drugog svjetskog rata

Od deset logora za Amerikance japanskog podrijetla samo dva su do sada pretvorena u centre kojima se odaje počast svojedobnim zatočenicima

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, dok su se Sjedinjene Države borile protiv Japana i drugih sila osovine, 14 tisuća Amerikanaca japanskog podrijetla bilo je pritvoreno u logorima podno planine Heart, u zapadnoj saveznoj državi Wyoming. Bivši stanovnici ovih logora, njihovi potomoci i lokalno stanovništvo radili su zajedno kako bi stvorili mjesto koje bi ispričalo priču o ovom prisilnom razmještanju i naučilo posjetitelje lekciju za budućnost. Heart Mountain Interpretive Learning Center nedavno je otvoren za javnost.

Put k planini Heart u Wyomingu, vodi pored polja sa sjenom koja imaju zlatnu boju krajem ljeta. Krajobraz je prilično pust sve dok se na obzorju ne ugleda ogroman dimnjak, koji se uzdiže iznad polja. To je sve što je ostalo od bolnice u bivšim logorima na plainini Heart. Sama planina vidi se u pozadini.

Replike baraka izgrađene su na mjestu gdje se nekoć nalazio logor, a u njima se nalazi centar za posjetitelje. Kada uđete u novootvoreni muzej, osjećate se kao da ste kročili natrag u vremenu, okruženi licima i glasovima onih koji su tu nekoć bili zatočeni protiv svoje volje.

Steve Leger, direktor centra, vodi posjetitelje pokazujući im naredbe o pritvaranju koje su bile izdane u zapadnim američkim gradovima. U histeriji koja je uslijedila nakon iznenadnog japanskog bombardiranja Pearl Harbora 1941., američkim obiteljima japanskog podrijetla diljem zapada naređeno je da spakuju samo ono što mogu ponijeti sa sobom, i ukrcaju se u vlakove koji su ih odveli do izoliranih logora kao što je ovaj na planini Heart. U ono vrijeme, logor je bio treći po veličini grad u saveznoj državi Wyoming.

Izlošci prate živote ljudi, koji su bili prisiljeni na iznenadnu deportaciju. U ovom centru povijest je napisana kroz osobna iskustva, i snimljena svjedočenja bivših zatočenika.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata otvoreno je deset logora za Amerikance japanskog podrijetla. Samo dva su do sada pretvorena u centre kojima se odaje počast onima koji su u njima bili zatočeni.

Muzej u Manzanaru, u Californiji, vodi savezna vlada. Centar u planini Heart uspostavila je jedna privatna neprofitna organizacija.

Shirley Ann Higuchi, čiji su roditelji kao djeca bili zatočeni u ovom logoru, predsjedava upravnim odborom ovog centra. I sama je tek nedavno shvatila važnost ovog mjesta za njene roditelje, koji su druga generacija Amerikanca japanskog podrijetla, takozvani Nisei: "Kada se sve ovo događalo, Nisei su bili tihi Amerikanci, koji o svemu tome nisu previše pričali, a njihova je životna filozofija bila da gledaju prema budućnosti, podnesu ono što moraju, i ne osvrću se unatrag. Mislim da oni zaista nisu imali vremena da procesuiraju što im se dogodilo, niti da budu ljuti ili ražalošćeni."

Ovaj je centar, dodaje ona, jedan od načina da se američkoj zajednici japanskog podrijetla pruži prilika da zalječe rane iz tog vremena.

Član upravnog odbora Doug Nelson kaže da su pitanja koja se nameću za posjeta ovom centru relevantna i danas, kako se američka nacija sučeljava sa jednim drugačijim neprijateljem: "Tijekom američke povijesti, napori da se uravnoteži nacionalna sigurnost i zaštita osobnih prava naših građana uvijek je postajala vrlo teško pitanje u vrijeme rata ili napetosti."

U tom smislu, gospodin Nelson se nada da će ovaj centar pružiti priliku za obrazovanje, kao i za razmišljanje.

Primjećuje da su, za vrijeme rata, neki Amerikanci jednostvno prihvatili tumačenje da su Amerikanci japanskog podrijetla prijetnja Sjedinjenim Državama. Drugi su tu ideju odbacili, i suosjećali , pa se čak i sprijateljili sa stanovnicima logora. Upravo je lokalno stanovništvo ovog područja željelo stvoriti ovaj centar, te su pozvali bivše zatočenike da se pridruže projektu.

Uz uspomene koje su podijelili za potrebe centra, oni, koji su ovdje nekoć bili zatočeni, donijeli su i fotografije te osobne predmete.

Shirley Ann Higuchi čita neke od zapisa bivših zatočenika koji su izloženi u ovom centru: "Vraćam se na ovo mjesto da se s tugom prisjetim svega onoga što nam je oduzeto, naših domova, naših života, i naših glasova. Vraćam se ovdje također da slavim snažni duh koji nam je pomogao da preživimo, tradiciju koju smo sačuvali i koja nam je tako draga, kao i hrabrost, kreativnost ljudi koji su bili sučeljeni sa predrasudama i teškoćama, i koji su zadržali dostojanstvo i odlučnost. Vraćam se ovdje da se sjetim svega toga."

XS
SM
MD
LG