Trodimenzionalni printeri polako postaju dio svakodnevnog života, i sve se više koriste i u medicini. Doktori pri washingtonskom dječjem Nacionalnom medicinskom centru navode da im trodimenzionalne slike prirodne veličine srca pacijenata pomažu pri planiranju i izvođenju operacija.
Magnetska rezonanca, kompjuterska tomografija i ultrazvuk daju dosta dobre slike unutrašnjih organa pacijenata, ali doktori pri dječjem Nacionalnom medicinskom centru kažu da se ništa ne može porediti sa držanjem vještačkog srca u prirodnoj veličini u svojoj ruci neposredno prije operacije. Doktori ga mogu prostudirati, planirati proceduru, pa čak i vježbati pristup oštećenom dijelu. Pedijatrijski kardiolog Laura Olivieri kaže da su mnogi mali pacijenti rođeni sa srcem koje se nije formiralo na pravi način, ali da hirurzi to mogu popraviti.
Vidjeti srčanu manu trodimenzionalno može pomoći hirurgu da isplanira najbolju proceduru, kaže doktorica Olivieri.
Bolnica je prije 18 mjeseci kupila printer koji je koštao 250 hiljada dolara, i tim se sada širi i pronalazi nova područja za printanje. Procedura uvijek započinje slikanjem niza trodimenzionalnih slika sa magnetskom rezonancom, kompjuterskom tomografijom i ultrazvukom. Dobro istrenirani pedijatrijski kardiolozi manipuliraju tim slikama i izdvajaju organe od ostatka slike. Kako bi se uštedilo vrijeme za printanje, oni ponekad izrežu dijelove slike koji nisu relevantni za proceduru. Mehanički inžinjer Alex Krieger je glavni istražitelj za inovacije pedijatrijske hirurgije pri dječjem Nacionalnom medicinskom centru.
Potrebna su nam oko dva sata rada na kompjuteru kako bi manipulirali podatke i stvorili trodimenzionalni model, a printeru je, za srce prirodne veličine potrebno 12 sati, za manje srce 5 ili 6 sati, objašnjava Alex Krieger.
On dodaje da je jednom prilikom njegov tim isprintao model srca pacijenta sa stenozom, odnosno sužavanjem prolaza između dvije srčane komore. Kardiolog je želio vidjeti tačno koju koronarnu protezu treba koristiti kada je u pitanju veličina i dužina, kao i put kojim može doći do tog dijela srca.
Ovaj mu je model omogućio da to temeljito sagleda i bolje pripremi proceduru.
Mašina štampa prskajući slojeve plastike jedan na drugi, dok ultraljubičaste zrake suše prije nego se nanese sljedeći sloj. Gospodin Krieger kaže da se u printer mogu unijeti dvije različite vrste materijala. Precizna kontrola omjera omogućava printanom modelu da izgleda veoma prirodan, sa čvrstim, tako i mekim tkivom. Kardiolog Laura Olivieri kaže da doktori još uvijek moraju dosta toga naučiti o novoj proceduri.
To je sasvim novo polje i sve je dostupno tek odnedavno, i ne mislim da još uvijek znamo puni kapacitet onoga za šta će se koristiti.
Također postoji nada da će jednog dana bolnice biti u mogućnosti izrađivati rezervne dijelove za oštećene organe.
Krajnji je cilj napraviti dijelove organa i napravićemo par koraka ka tome u narednih nekoliko godina, do trenutka kada budemo mogli izraditi čitav organ i veoma sam zbog toga uzbuđen, kaže Alex Krieger.
Magnetska rezonanca, kompjuterska tomografija i ultrazvuk daju dosta dobre slike unutrašnjih organa pacijenata, ali doktori pri dječjem Nacionalnom medicinskom centru kažu da se ništa ne može porediti sa držanjem vještačkog srca u prirodnoj veličini u svojoj ruci neposredno prije operacije. Doktori ga mogu prostudirati, planirati proceduru, pa čak i vježbati pristup oštećenom dijelu. Pedijatrijski kardiolog Laura Olivieri kaže da su mnogi mali pacijenti rođeni sa srcem koje se nije formiralo na pravi način, ali da hirurzi to mogu popraviti.
Vidjeti srčanu manu trodimenzionalno može pomoći hirurgu da isplanira najbolju proceduru, kaže doktorica Olivieri.
Bolnica je prije 18 mjeseci kupila printer koji je koštao 250 hiljada dolara, i tim se sada širi i pronalazi nova područja za printanje. Procedura uvijek započinje slikanjem niza trodimenzionalnih slika sa magnetskom rezonancom, kompjuterskom tomografijom i ultrazvukom. Dobro istrenirani pedijatrijski kardiolozi manipuliraju tim slikama i izdvajaju organe od ostatka slike. Kako bi se uštedilo vrijeme za printanje, oni ponekad izrežu dijelove slike koji nisu relevantni za proceduru. Mehanički inžinjer Alex Krieger je glavni istražitelj za inovacije pedijatrijske hirurgije pri dječjem Nacionalnom medicinskom centru.
Potrebna su nam oko dva sata rada na kompjuteru kako bi manipulirali podatke i stvorili trodimenzionalni model, a printeru je, za srce prirodne veličine potrebno 12 sati, za manje srce 5 ili 6 sati, objašnjava Alex Krieger.
On dodaje da je jednom prilikom njegov tim isprintao model srca pacijenta sa stenozom, odnosno sužavanjem prolaza između dvije srčane komore. Kardiolog je želio vidjeti tačno koju koronarnu protezu treba koristiti kada je u pitanju veličina i dužina, kao i put kojim može doći do tog dijela srca.
Ovaj mu je model omogućio da to temeljito sagleda i bolje pripremi proceduru.
Mašina štampa prskajući slojeve plastike jedan na drugi, dok ultraljubičaste zrake suše prije nego se nanese sljedeći sloj. Gospodin Krieger kaže da se u printer mogu unijeti dvije različite vrste materijala. Precizna kontrola omjera omogućava printanom modelu da izgleda veoma prirodan, sa čvrstim, tako i mekim tkivom. Kardiolog Laura Olivieri kaže da doktori još uvijek moraju dosta toga naučiti o novoj proceduri.
To je sasvim novo polje i sve je dostupno tek odnedavno, i ne mislim da još uvijek znamo puni kapacitet onoga za šta će se koristiti.
Također postoji nada da će jednog dana bolnice biti u mogućnosti izrađivati rezervne dijelove za oštećene organe.
Krajnji je cilj napraviti dijelove organa i napravićemo par koraka ka tome u narednih nekoliko godina, do trenutka kada budemo mogli izraditi čitav organ i veoma sam zbog toga uzbuđen, kaže Alex Krieger.
