Linkovi

Povodom Dana veterana: žene-veterani igrale su posebnu ulogu u američkoj vojnoj povijesti

  • June Simms

Svečana predaja Kongresnih zlatnih odličja veterankama WASP-a

Svečana predaja Kongresnih zlatnih odličja veterankama WASP-a

U ožujku ove godine, prvim ženama-pilotima koje su ikada upravljale američkim vojnim zrakoplovima napokon je odano priznanje za njihovu službu

Jedanaestog studenog u Sjedinjenim se Državama obilježava Dan veterana - onih koji su služili, ili služe, u vojsci. Prilog koji slijedi govori o jednoj skupini žena-veterana koje su igrale posebnu ulogu u američkoj vojnoj povijesti.

U ožujku ove godine, prvim ženama-pilotima koje su ikada upravljale američkim vojnim zrakoplovima napokon je odano priznanje za njihovu službu. Ove su pilotkinje bile poznate pod imenom Women Airforce Service Pilots, ili skraćeno WASP. Onima od njih koje su i danas žive tada je dodijeljeno najveće civilno odličje, kongresna Zlatna medalja.

WASP veteranka Deanie Parrish održala je govor na svečanoj ceremoniji u zgradi američkog Kongresa: "Prije više od 65 godina, svaka od nas služila je ovoj zemlji ne očekujući nikakvo priznanje ili slavu. To smo učinile u skladu s vrijednostima koje smo odrastajući usvojile: čast, integritet, patriotizam, služenje zemlji, vjera i predanost. Na to smo se odlučile jer nas je u tom trenutku Amerika trebala. Mislim da govorim u ime svake WASP veteranke kad kažem da nam je bio i privilegij i čast služiti našoj zemlji tijekom nekih od najcrnijih dana Drugog svjetskog rata."

Mnogi su vjerovali da ženama ne bi trebalo biti dozvoljeno služiti u vojsci. A najmanje ih je smatralo da bi žene smjele služiti kao piloti. No, na samom početku Drugog svjetskog rata bilo je premalo muških pilota. Jacqueline Cochran, poznata američka pilotkinja tog doba, vjerovala je da bi obučavanje žena za pilote na domaćem terenu moglo omogućiti unovačenim vojnim pilotima da lete u borbenim operacijama u inozemstvu.

Pilotkinje američkih zrakoplovnih snaga služile su svojoj zemlji upravljajući borbenim i transportnim zrakoplovima te bombarderima. Obučavale su druge pilote, letile na pokusnim letovima i vježbale gađanje ciljeva. Prevozile su avione, kao i vojnike i njihovu opremu, čak i dijelove atomske bombe.

Preko 25 tisuća žena bilo se prijavilo za ovaj program. Primljeno ih je oko 1800, a oko 60 posto ih je završilo obuku. Prva skupina započela je pilotsku obuku u studenom 1942. godine. Njihova se hrabrost posebno očitovala u voljnosti da lete jednim posebno opasnim tipom aviona, poznatim pod nazivom ‘Widowmaker.’ Mnogi muški piloti odbili su letjeti njime jer ih se puno srušilo tijekom obuke, pri čemu je nekoliko pilota poginulo. Međutim, vojska je vjerovala da su ti avioni ispravni ako se njima ispravno upravlja. To su ove žene piloti uspjele i dokazati.

Nancy Parrish, kći Deanie Parrish, kaže da su one bile svjesne te opasnosti, no da su svejedno volontirale u tom – kako kaže - vrlo važnom eksperimentu: "Zrakoplovi ne poznaju razliku između muškaraca i žena. Oni samo prepoznaju jeste li dobar ili loš pilot. A ove žene su sve redom bile vrlo dobri piloti."

Međutim, WASP pilotkinje zapravo nikad nisu bile službeno priznate kao pripadnice vojnih snaga. 38 žena izgubilo je živote za vrijeme WASP programa. Ne samo da im pri pokopu nisu odane vojne počasti, već su za njega morale platiti njihove obitelji.

WASP pilotkinje godinama su se nastojale izboriti da im se oda priznanje za njihove zasluge. Trebalo je proći 32 godine od završetka Drugog svjetskog rata da bi se to i ostvarilo: tek 1977. godine dodijeljen im je status vojnih veteranki. A tek danas, 300 njih koje su još žive, nagrađene su za svoje zasluge. Ceremoniji dodjele Zlatne medalje nazočilo ih je preko 200. Neke od njih za tu su priliku nosile svoje uniforme.

Deanie Parrish primila je medalju u ime cijele grupe. Ona je rekla da sama nagrada nije toliko važna kao simbol kojeg ona predstavlja: "Sve što smo ikad tražile je da naše zasluge prestanu biti nepostojeće poglavlje američke povijesti Drugog svjetskog rata, kao i povijesti američkih zrakoplovnih snaga. Napokon, to je važan dio cjelokupne američke povijesti."

Danas je većina vojnih položaja dostupna ženama, iako još uvijek postoje ograničene mogućnosti služenja u borbenim operacijama. Preko dva i pol milijuna žena služilo je u vojsci od Američke revolucije pred kraj 18. stoljeća. Otada pa do kraja Drugog svjetskog rata, preko 100 tisuća žena služilo je u vojsci kao medicinske sestre. Dodatnih nekoliko stotina tisuća služile su kao kuharice, šifrantice, telegrafistice, signalistice i špijunke. Međutim, američka vojska nije priznala pilotkinje sve do 1976.

Kako bi informirale američku javnost o WASP programu, Deanie Parrish i njena kći Nancy osnovale su organizaciju Wings Across America. Neki od intervjua koje su vodile s preživjelim pilotkinjama mogu se pogledati na videu postavljenom na njihovoj web stranici www.wingsacrossamerica.org.

Dan veterana prvi je put obilježen kao Dan primirja, 11. studenog 1919. To je bila prva godišnjica primirja, odnosno dogovora o prekidu vatre kojim je okončan Prvi svjetski rat. G.1954., američki predsjednik Dwight Eisenhower promijenio je naziv tog praznika u Dan veterana. Danas u Sjedinjenim Državama ima 22 milijuna veterana, od kojih su pola milijuna žene.

Na Dan veterana, zajednice širom Amerike održavaju svečane povorke i govori u čast onih koji su služili svojoj zemlji. Istovremeno, tom prilikom mnogi Amerikanci misle na članove svoje obitelji i prijatelje koji svoje živote i dalje izlažu opasnosti u ime slobode.

XS
SM
MD
LG