Linkovi

Svijet u kome živimo: Doba plastičnog otpada


Svijet u kome živimo: Doba plastičnog otpada
Svijet u kome živimo: Doba plastičnog otpada

Knjigom "Plastični okean" ekolog Charles Moore upozorava da plastika, kao otpad, nanosi prirodi više štete od klimatskih promjena i poziva svijet, zarad dobrobiti budućih generacija, da učini više na zaštiti okeana, prostora u kojima je život ovozemaljski začet.

Prema procjenama Ujedinjenih nacija, svaki čovjeka na našoj planeti godišnje koristi i iskoristi skoro 140 kilograma plastike. Blizu 6 i po miliona metričkih tona te plastike završi u okeanima. Ekolog Charles Moore, inače pomorski kapetan, uvrdio je da u pojedinim okenskim područjima odbačena plastika premašuje masu zooplanktona, bazne komponente prehrane i života u okeanima. Plastika u morima i okeanima, ne samo što zagađuje, nego i brutalno ubija.

Nekada davno okeani su bili čisti. Odavno to nisu neće biti ističe kapetan Moore i naše doba naziva dobom plastike:

„Između 250 i 300 miliona tona plastike biva proizvedeno godišnje. Radi poređenja, svake dvije godine pravimo toliko plastike da je jednaka težini zemljinih 7 milijardi stanovnika.“

U knjizi "Plastični okean" gospodin Moore ističe podatak da se manje od 5 procenata sve plastike reciklira, a skoro 3 procenta svjetske proizvodnje istresaju u okeane, ubijajući svake godine milione i milione stvorenja i pod vodom i na kopnu:

Charles Moore
Charles Moore

„Znamo pouzdano da svake godine, primjera radi, progutana plastika ubija preko 100.000 mladih albatrosa, imamo dokaze da 100.000 morskih sisara godišnje ugiba zaplevši se plastiku.“

Kapetan Charles Moore život živi na okeanima i svjedokom je promjena koje se dešavaju. Ploveći okeanima 1997. otkrio je veliku paficičku mrlju otpada, plastično smetljište, šest puta teže od težine planktona u Pacifiku.

Gospodin Moore je i osnivač istraživačke fondacije Algalita Marine kroz koju se prikupljaju uzorci plastičnog smeća i obrađuju podaci sa svih strana svijeta prikupljani. Kao ilustraciju krajnje nebrige, gospodin Moore navodi:

„Nisu samo brodovi vojnih mornarica ti iz koji se otpad istresa u mora i okeane. Čine to i svi trgovački brodovi.“

Brodovi svih namjena, kad je već o njima riječ, bez obzira pod kojom zastavom da plove, ne poštuju međunarodne sporazume, ističe gospodin Moore, i pune okeane sintečkim hemikalijama, pesticidima, nuklearnim otpadom, otrovnim agensima....

„Bilo da jedrim, bilo da plovim ili plivam vidim i sudaram se sa otpadom od plastike kojeg će u morima i okeanima biti i za našu djecu, i za naše unuke.... Biće stoljećima, neće nestati jer svakodnevno dodajemo novi otpad.“

Gospodin Moore će mnogima pokazati vreću pijeska sa havajskih plaža. U tom pijesku 90 odsto je plastični otpad. Zarad dokumentiranja tih i drugih pojava sarađuje sa ekologom, filmskim snimateljem i autorom dokumentarnih filmova Billom McDonaldom. Gospodin Macdonald je snimio većinu filmskog materijala korištenog za ovaj izvještaj, pa i jedan kuriozitet - oktopoda koji živi u plastičnom ćupu.

Bill Macdonald
Bill Macdonald

„Nema ničega lijepog u tim gomilama otpada. Zastrašujuće je gledati čaplje okružene stirofomom svuda oko njih, galebove koji se truju gumenim rukavicama, brojna živa bića koja traže hranu da prežive i nalaze je zatrovanu, plastikom, sintetikom....“ - kaže gospodin Macdonald.

Kapetan Charles Moore će nastaviti ukazivati i dokazivati... Za sada on je knjigom "Plastični okean" upozorio da plastika kao otpad nanosi prirodi više štete od klimatskih promjena i pozvao svijet, zarad dobrobiti budućih generacija, da učini više na zaštiti okeana, prostora u kojima je život ovozemaljski začet.

XS
SM
MD
LG