Zbog zabrinutosti oko klimatskih promjena, nestabilnih cijena nafte, kao i nedavnog izljeva nafte u Meksičkiom zaljevu, u Americi vlada sve veći pritisak da se okonča ovisnost o nafti. U potrazi za alternativnim rješenjima, američka ratna mornarica i komercijalna avionska industrija razmatraju načine kako naftne derivate zamijeniti biljnim uljem kao izvorom goriva za zrakoplove.
Nadzvučni borbeni avion F-18 koji uzlijeće s pokusnog poligona američke ratne mornarice na rijeci Patuxent u Marylandu pokreće gorivo od kojeg je 50 posto na bazi nafte, a drugih 50 posto dobiveno iz sjemena cameline, biljke uljarice poznate kao divlji lan.
Rick Kamin vodi program za testiranje alternativnog goriva, mada kaže nema ništa protiv korištenja nafte:
“Nafta je dobra. Svi su naši sistemi napravljeni da funkcioniraju na naftne derivate. Ali, postoje neki problemi vezani za taj resurs: variranje cijena i veliki trošak uvoza nafte.”
No, bilo da se radi o uvoznoj nafti ili divljem lanu, Kamin kaže da se kod aviona F-18 ne vidi razlika:
“Svi testovi koje smo obavili do sad s ovim gorivom, pokazuju da nije ništa gore od benzina, a ponekad bi se čak pokazalo učinkovitijim.”
Takav učinak ne iznenađuje, s obzirom na kemijsku strukturu divljeg lana, kaže Jim Rekoske direktor za obnovljiva goriva pri tvornici za rafinerijsku opremu Honeywell UOP:
“Kemijska struktura nije puno drugačija od dizela, ili goriva za avione”, kaže Rekoske.
A gorivo za borbene avione nije puno drugačije od onog za putničke. Japanska avio kompanija je bila medju nekoliko drugih koja je prošle godine uspješno testirala razne vrste biogoriva.
Osim nedavnog rasta cijena nafte, ono što je probudilo zanimanje za biogoriva je i zabrinutost zbog zagađenja okoliša: izgaranje goriva stvara ugljični dioksid, odnosno stakleničke plinove. Drugi razlog je mogućnost za dobar biznis, kaže Jim Rekoske:
“Na to gledamo kao na priliku za proširenje posla na nešto što će biti jako važno na ekološkom planu, dakle nešto što ima smisla i što će imati pozitivan odjek.”
Cilj je, kaže Rekoskea, da u sljedećih deset godina trećina goriva za američki transportni sistem bude biogorivo, što će uključivati naftu na bazi divljeg lana.
Međutim, Jim Bartis iz Korporacije Rand nije uvjeren da je uzgajanje ove uljarice dobra ideja:
“Da bi se proizvelo samo jedan posto nafte koja se koristi u Sjedinjenim Državama, trebalo bi ustupiti 10 posto od ukupne zemlje za sve usjeve u Americi. I to ne samo zemlje na kojoj se uzgajaju zrnaste kulture. Radilo bi se o ustupanju jedne ogromne površine.
To bi imalo negativne posljedice na prehrambenu industriju, pogotovo ako se uzgoj pšenice zamijeni divljim lanom.
“To znači da bi se negdje drugdje u svijetu morale krčiti šume ili livade kako bi se uzgajala pšenica”, kaže Bartis.
A krčenjem šuma stvaraju se velike količine stakleničkih plinova koji mogu poništiti prednosti proizvodnje divljeg lana kao zamjene za naftu.
Trenutno svega nekolicina farmera uzgaja ovu uljaricu. Osim toga, postoji i drugi nedostatak, kaže Rick Kamin:
“Ne postoji tvornica koja bi u potpunosti proizvodila samo ovu vrstu goriva. Zbog toga bi trebala komercijalna ulaganja.”
Komericjalna ulaganja bi smanjila cijenu, kaže Kamin. Za sada NAVY plaća 15 dolara za litar kako bi testirali gorivo cameline, dok ih gorivo dobiveno iz nafte košta samo dolar.
Divlji lan je samo jedan od kandidata za biogorivo budućnosti. Ostali su životinjske masti, alge, i drugi. Jim Rekoske iz tvornice Honeywell UOP misli da ćemo ih trebati sve, prvenstveno stoga što svaki od njih daje vrlo mali prinos. Svi zajedno, kaže on, mogu učiniti primjetnu razliku - onu koja će pomoći u promjeni goriva za avione američke ratne mornarice, ali i za američku ekonomiju.
