Premda se Nacionalni arhiv u Washingtonu ubrzano kompjuterizira, on je napoznatiji po tome što čuva najvrijednije američke ‘papirnate’ dokumente. Tjednik US News and World Report pozvao je svoje čitatelje da po važnosti rangiraju 100 američkih povijesnih dokumenata - po izboru kustosa Nacionalnog arhiva. Potom je objavljena knjiga pod naslovom “Our Documents” u kojoj se opisuje američko nacionalno naslijeđe pohranjeno u Arhivu.
Ne čudi da su prva dva dokumenta po izboru čitatelja bili Povelja o neovisnosti iz 1776. gdoine i Ustav Sjedinjenih Država - od kojih je svaki dobio više od 27 tisuća glasova. Posjetitelji iz cijelog svijeta dolaze u Nacionalni arhiv kako bi vidjeli ova dva dokumenta. Među prvih deset važnih povijesnih dokumenata našli su se i Proklamacija o emancipaciji robova iz 1863. godine koju je izdao predsjednik Abraham Lincloln. Prema tom dokumentu, robovi u pobunjeničkim drzavama američkog Juga, - kako se anvodi - “jesu, i od ovog časa zauvijek će biti, slobodni”.
Možda vas zanima koji se dokument našao na posljednjem, stotom mjestu? Riječ je o pismu izvjesnog Enrique de Lomea iz 1898. godine, koje je dobilo samo 97 glasova. Iskreno govoreći, ono je toliko nepoznato, da ni mi sami nikada nismo čuli za njega. Dakle, o kakvom se pismu radi?
1898. godine, Enrique De Lome, španjolski veleposlanik u Sjedinjenim Državama, poslao je pismo prijatelju. U njemu je ondašnjeg američkog predsjednika Williama Mckinleya opisao kao “slabića koji slijedi mišljenje mase”. Pismo je međutim bilo otvoreno – ne zna se od koga – i proslijeđeno novinskom izdavaču Williamu Randolphu Hearstu, koji ga je objavio.
Objavljivanje pisma doprinijelo je izbijanju Španjolsko-američkog rata te godine.
Danas - kada privatna pisma i povjerljivi dokumenti lako procure u medije – je lako shvatiti zbog čega je pismo Enrrique de Lomea zavrijedilo da bude uvršteno na listu najvažnijih američkih dokumenata.