Linkovi

Paraolimpijske igre London 2012: „Moj san je ostvaren“

  • Al Pessin

Paraolimpijske igre - inspiracija generacijama

Paraolimpijske igre - inspiracija generacijama

Postignuća hendikepiranih sportista, a paraolimpijske igre su vrhunac tih postignuća, jedan su od najboljih načina razbijanja negativnih predrasuda prema hendikepiranim osobama.


Nedugo nakon ljetnih olimpijskih igara, London je od sutra ponovo olimpijski grad. Ovog puta u glavnom gradu Bitanije okupili su se paraolimpijci, njih 4.200 iz 160 zemalja. To su sportisti sa tjelesnim i psihičkim manama koje ih ne sprečavaju da naporno treniraju, učestvuju u nadmetanjima, pobjeđuju....

U najkraćem, mnogi olimpijski objekti će ponovo živjeti. Na tribinama će biti gledatelji, na sportskim borilištima sportisti, ovog puta ljudi sa vidljvim psihofizičkim nedostacima. Pod olimpijskim geslom „bolje, brže, više“ takmičiće se u 20 disciplina, od svečanog otvaranja igara 29. avgusta pa do 9. septembra.

Za početak njihovog bavljenja sportom najbitnije je naći, predosjetiti koja im sportska disciplina pruža najviše mogućnosti. I onda trenirati naporno i svakodnevno.

Georgina Callingham je jedna od najmlađih britanskih paraolimpijki. Boluje od celebralne paralize. Na pitanje šta za nju znači sport kojim se bavi, odgovara:

„Streljaštvo za mene bukvalno znači sve. Nakon što sam oboljela, život mi je krenuo unatrag sve dok nisam počela trenirati. I sada imam snažan motiv, jasan cilj .... biti što je moguće bolja.“

I britanski nogometaši-paraolimpijci su svakodnevno na terenu. Jedan od njih, Martin Sinclair, je brat nogometaša koji je igrao za olimpijski nogometni tim na ljetnoj olimpijadi. Kao i bratovljev....

„I moj san je ostvaren. Nadao se jesam, ali nisam mislio sam da ću biti izabran. Imamo dobrih, hendikepiranih nogometaša. Vrlo, vrlo je rijetko da dva brata budu jedan olimpijac, a drugi paraolimpijac“ – kaže Martin.

Mnogo je i drugih paraolimpijaca i paraolimpijki čiji je sportski san otvaren. Jedna od njih je i Kate Murray, takmičarka u streličarstvu. Od 13. godine pati od povrede kičme.

„Streličarstvo je moj život. Drži me u pokretu, osjećam se mnogo mlađa od moje 64 godine“ – kratko i uz glasan smijeh kaže Kate.

Paraolimpijske igre su pobjede, medalje.... ali i mnogo, mnogo više od toga. One su mnogim hendikepiranim prilika da svima, i zdravim i hendikepiranim, pokažu da tjelesni i pshički hendikep nije ograničenje preko kojeg se ne može.

Za iskusnu trenericu Penny Briscoe i olimpijski i paraolimpijski pokret su snažna inspiracija za hendikepirane širom svijeta. Za nju osobno....

„Sve u svemu, rad sa paraolimpijcima, i uopšte rad sa hendikepiranim sportistima, za mene je dragocjeno životno i trenersko iskustvo. Shvatila sam to vrlo brzo i poptuno se predala toj vrsti sportskog angažmana.“

Po riječima gospođe Briscoe, snaga volje hendikepiranih sportista i njihova postignuća jedan su od najboljih načina razbijanja i mijenjanja negativnih predrasuda prema osobama sa invaliditetom.
XS
SM
MD
LG