Linkovi

Pakistan: „Kršćani su... treba da odu...“


Former Christian Milad Soliman says he became an atheist after he entered university. He still has a small Coptic cross tattooed on his wrist, Oct. 25, 2013, Cairo. (Yuli Weeks for VOA)
Former Christian Milad Soliman says he became an atheist after he entered university. He still has a small Coptic cross tattooed on his wrist, Oct. 25, 2013, Cairo. (Yuli Weeks for VOA)

Plašeći se za život, Pakistanci, kršćani po vjeri, iseljevaju se iz jednog sela u blizini Islamabada u kojem su susjedi, muslimani po vjeri, optužili jednu mladu Pakistanku, kršćanku, za blasfemiju.


Plašeći se za život, Pakistanci, kršćani po vjeri, iseljevaju se iz jednog sela u blizini Islamabada u kojem su susjedi, muslimani po vjeri, optužili jednu mladu Pakistanku, kršćanku, za blasfemiju, povredu islamskih svetinja. To je još jedan od niza slučajeva u Pakistanu koji se tumači kao posljedica rastuće vjerske netolerancije većine prema drugim, manjinskim, vjerskim skupinama.

U danu kada je novinarka Glasa Amerike boravila u tom selu, Shaqila Bibi, kršćanka, pakovala je svoju skromnu imovinu. Plaši se da će je, ako ostane, napasti susjedi, muslimani.

„Uplašeni smo. Možemo biti napadnuti, mogu nam podmetnuti požare, kućevlasnici zahtjevaju da se iselimo“ - govori ona.

David Masih, takođe kršćanin, kaže da se cijele porodice iseljavaju nakon što je 14-godišnju Rimshu Masih susjed, musliman, optužio da je spalila više stranica sa stihovima iz Qurana. Po pakistanskim zakonima blasfemija je prestup za koji može biti izrečena smrtna kazna ili doživotna robija.

.... i onih koji su protiv blasfemije i vjerskog ekstremizma.
.... i onih koji su protiv blasfemije i vjerskog ekstremizma.
Predsjednik Pakistana najavio je istragu o slučaju Rimshe Masih. Njeni susjedi, kršćani, plaše se čekati ishod istrage.

Davidu Masihu, iako nije ni u kakvom srodstvu sa Rimshom Mashih, kućevalsnik je dao rok do prvog septembra da se iseli. I on je uplašen jer je bilo slušajeva da su kršćani, optuženi za povredu islamskih svetinja, bili napadani i na smrt spaljivani.

„Zabrinuti smo, želimo da nas pakistanska vlada i vlast zaštiti. Gdje sirotinja poput nas može otići? A ako ne odemo, susjedi muslimani će nas napasti“ – dodaje on.

Aktivistkinja za zaštitu ljudskih prava Farzana Bari ističe da se u Pakistanu malo šta poduzima proiv rastuće vjerske netolerancije:

„Mislim da vlada nije dovoljno čvrsta i energična u suzbijanju vjerskog ekstremizma. Policija i druge institucije za provođenje zakona takođe su vrlo slabe.“

Mohammad Ali, musliman, o odluci kućevlasnika i seoskih starješina o prinudnom iseljevanju kršćana kaže:

„Bez obzira da li se kršćani plaše ili ne, treba da odu, To je po posljednoj božijoj knjizi. Svi su odlučili da oni treba da odu.“

Za te koji treba da odu iz sela, ni preseljene na jednu parcelu koju im je u centralnom dijelu Islamabada dodijelila vlada nije rješenje koje im garantira miran san i život bez straha.
XS
SM
MD
LG