Linkovi

Oceani s 'morskom bolešću'

  • Faiza Elmasry

Oceani s 'morskom bolešću'

Oceani s 'morskom bolešću'

Publicistica Alanna Mitchell piše o ekološkom stanju nekih priobalja svjetskih oceana

Publicistica Alanna Mitchell, koja piše o ekologiji, posjetila je priobalja nekoliko svjetskih mora i oceana, koja su danas najugroženija. Cilj joj je bio da iz prve ruke sazna što se događa s tamošnjim eko-sustavima. Alanna Mitchell je opisala ta putovanja u nedavno objavljenoj knjizi pod naslovom 'Seasick,' 'Morska bolest'. Za nju je ove godine dobila nagradu Grantham, koja se dodjeljuje za izvještavanje o ekološkim temama. Autorica smatra da oceane najviše ugrožava ljudska aktivnost, međutim vjeruje da još uvijek ima nade u njihovu ozdravljenje.

Najveći dio kisika na zemlji proizvode jednostanični morski organizmi fitoplanktoni. Takodjer, klimatske su prilike najviše pod utjecajem morskih struja, vjetra i cirkulacije vode. Alanna Mitchell međutim kaže da ljudska aktivnost utječe na sve što je vezano s oceanima - njihove temperature, slanost, kiselost, ledeni pokrov, veličinu kao i život u njima.

"U dvije i pol godine otišla sam na 13 putovanja u različite krajeve tog velikog medjusobno povezanog sustava svjetskih oceana. Bila sam na puno lokacija, na brodovima sa znanstvenicima, pokušavajući saznati sto su otkrili," kaže Mitchell.

U svojoj novoj knjizi pod naslovom 'Seasick', Morska bolest, Alanna Mitchell opisuje posjet jednoj od skoro 500 takozvanih 'mrtvih zona' u svjetskim morima, onoj koja se nalazi u Meksičkom zaljevu.

"U tim mrtvim zonama ima jako malo kisika u vodi. To područje u Meksičkom zaljevu je veličine savezne države New Jersey. To je ogromna površina koja bi trebala biti puna života. No, gnojivo koje se koristi na američkim farmama - a slijeva se niz rijeku Mississippi - na kraju završi u Meksičkom zaljevu, stvarajući mrtvu zonu," kaže Mitchell.

Hranjeni tim gnojivom, planktoni u vodi se nekontrolirano množe. Uz kisik oni proizvode i organsku materiju koja tone na dno gdje se djelovanjem bakterija razlaže. Taj proces, čija je nuspojava ugljični dioksid, koristi kisik koji se tamo nalazi i koji je nužan za opstanak riba I drugih bića koja nastanjuju morsko dno. Taj ugljični dioksid, kao i onaj iz zraka, mijenjaju kemijski sastav oceana, čineci ih kiselijima, kaže Alanna Mitchell.

Rast razine kiselosti, uz zagadjivanje i klimatske promjene, ubija koraljne grebene koji udomljuju vrlo raznolike podvodne eko-sustave. U vodama Australije nalazi se Veliki koraljni greben, najveći na svijetu, koji je 1981. zasticen od strane Ujedinjenih naroda. No, međunarodne deklaracije neće zaustaviti zagađivanje.Alanna Mitchell u svojoj knjizi opisuje ekološke projekte australskih vlasti, da bi se poboljšala kvaliteta vode oko koraljnih grebena. Alanna Mitchell je takodjer posjetila otok Zanzibar u Indijskom oceanu gdje je – kako kaže - pronađeno lokalno rješenje za borbu protiv globalnog problema zagađenja mora.

"Kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, tamošnjem je stanovništvu riba gotovo jedini izvor proteina. A nju je sve teže i teže loviti. Projekt pokušava pomoći lokalnim ženama u uzgoju rakova koji se mogu ili konzumirati ili prodavati. Možda će nasa budućnost biti takva, s lokalnim ribogojilištima umjesto velikih ribarskih flota kakve imamo danas," kaže Mitchell.

Alanna Mitchell kaže da lokalne inicijative poput ove u Zanzibaru, kao i sve češći napori na stvaranju održivih i čistih energenata, daju nadu da postoji način da se prekine zagađivanje svjetskih mora te da se ona postupno obnove i vrate u prvobitno stanje.

XS
SM
MD
LG