Linkovi

2014. - Godina opasnog življenja

  • Luis Ramirez

Najveći izazovi u vanjskoj politici Washingtona u godini koja je na isteku, bili su, a i ostaju, ukrajinska kriza, militantni pokret za Islamsku državu, povlačenje američkih snaga iz još uvijek nestabilnog Afghanistana, epidemija ebole u Zapadnoj Africi.Prošlog tjedna , gospodin Obama je iznenadio i Amerikance i svijet najavom obnavljanja odnosa sa Kubom i to će biti izazov sa kojim će se suočavati iduće godine. Vanjsku politiku koju je vodio američki predsjednik, su mnogi često nazivali nejasnom, kompliciranom i nedovoljno odlučnom.

Ruska invazija na Krim koji je bio u sastavu Ukrajine , bio je prvi vanjsko-politički šok za Obaminu administraciju u 2014. oj godini. Bijela Kuća je prvo oštro upozoravala, a potom nametnula sankcije. Medjutim, nije bilo obećanja niti odluke da se pošalju vojnici u sukob na koji je Bijela Kuća gledala kao na pitanje principa, ali ne i američkog nacionalnog interesa.
Osim reagiranja na ukrajinsku krizu, vanjska politika Baracka Obame, pogotovo zbog situacije u Iraku i Siriji, našla se pod kritikama onih koji su takve poteze nazivali slabošću.

“Uobičajeno je da se gotovo svaka kritika vanjske politike odnosi na izostanak slanja naših vojnika u konfliktna područja. A ja, evo, otvoreno pitam: zašto je svako toliko spreman da koristi vojnu silu , a tek smo prošli kroz desetljeće rata, s ogromnim gubicima, i u životima i u budžetu? Pitam one koji kritiziraju šta konkretno misle da bi postigli novim ratovima?, kazao je nedavno Obama.

Kritike su eskalirale u augustu mjesecu, kada su militanti ISIL-a osvajali teritorij u Siriji, dok je Bijela kuća razrađivala planove obračuna s tom militantnom grupom.

Konacno, nekoliko nedjelja kasnije predsjednik Obama je objelodanio prilično oštar plan, naredivši povratak za stotine američkih vojnika natrag u Irak, proširivši kampanju iz zraka nad Sirijom, i produbljujući tako, iako nevoljko, američku uključenost u još jedan sukob za koji je rekao da će potrajati godinama.
A upravo njegova nevoljkost da krene u rat je nerijetko vodila njegovom neslaganju sa vlastitim timom za nacionalnu sigurnost, kaže analitičar Michael Rubin, iz Instituta Enterprize, koji dodaje:

“Postoji jedan osnovni spor izmedju predsjednika koji ima političko uvjerenje zbog kojeg izbjegava slanje vojnika u uskobe i vojnih profesionalaca koji tvrde da je to krivi pristup odredjenim situacijama.

Usprkos nekoliko pobjeda nad militantima Islamske Države, ta grupa i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju svijetu. Krize i u Siriji, i u Ukrajini, su daleko od rješenja, a odnosi sa Rusijom, koje je Obama želio popraviti na početku svog mandata, su trenutno u najgorem stanju od vremena Hladnog rata.

Jedan od uspjeha vanjske politike predsjednika Obame je re-balansiranje i revizija američkih vojnih snaga, kao i diplomatskih veza, u Azijsko-Pacifičkom području. To je region u kojem se Kina uzdigla, ali i popravila odnose sa Amerikom. Ipak, i ta je politika naišla na izvjesne izazove, kaže analitičar Robert Daly , i dodaje:

“Iako smo uspostavili novu ravnotežu u odnosu sa zemljama tog područja, ne možemo se potpuno posvetiti tim odnosima, jer nam pažnju ovlače Egipat, Libija, Ukrajina, Sirija, ISIL, Ebola...Zbog takvog stanja u svijetu pitamo je li zaista poboljšan odnos i sa Kinom? ”

Medju uspješnim potezima se smatra slanje stotina američkih vojnika u Zapadnu Afriku da pomognu u zaustavljanju širenja ebole. A krajem godine, prije nekoliko dana, predsjednik je povukao i historijski potez kada je objavio da počinje normaliziranje odnosa sa Kubom, nakon više od pola stoljeća.

“Ovih 50 godina je pokazalo da izolacija ne daje rezultate. Vrijeme je za potpuno novi pristup, kazao je američki predsjednik.


Predsjednik Obama se nada da će u 2015. godina otvoriti novo poglavlje u američkim odnosima sa ostatkom svijeta - svijeta koji je u godini koja je na isteku zaista postao izuzetno kompliciran.

XS
SM
MD
LG