Bila je subota, 25. mart 1911. godine. Bližio se kraj radnog vremena u fabrici odjeće „Triangle.“ Neugašeni opušak na osmom spratu izazvao je požar. Vlasnici fabrike na desetom spratu, upozoreni telefonom, su pobjegli. Radnici su bili na devetom spratu. Izlazna vrata njihovog radnog prostora su svakodnevno zaključavana tokom radnog vremena, unutar samo desetak kofa sa vodom, u zgradi mali lift....
U najkraćem, 50 radnika je izgorjelo, isto toliko je, na užas očevidaca, poginulo skočivši na ulicu. Vatrogasne ljestve tada su dosezale samo do 6 sprata. 19 radnika je palo u šaht od lifta i poginulo, a dvadesetak i više stradalo je na nefunkcionalnim protiv-požarnim stepenicama.
Leigh Benin, profesor univerziteta Adelphi i koautor knjige "Triangle Fire," ističe da su gramzivost vlasnika i oštra konkurencija među tadašnjim proizvođačima odjeće stvarni uzroci tragedije:
„Žudeći za profitom, uz što manje troškove proizvodnje, vlasnici su nagurali previše ljudi u mali prostor, bez instalacija za rasprskavanje vode i drugih elemenata protiv-požarne zaštite.“
Sigurnost radnog prostora bio je jedan od povoda štrajka oko 20.000 radnika njujorških fabrika odjeće 1909. godine, dvije godine prije požara u „Trianglu.“ Radnici su takođe tražili i veće nadnice i kraće radno vrijeme. U to vrijeme uobičajeno se radilo od 14 do 16 sati dnevno.
Posmrtne ostakte nastradalih u požaru „Triangle“ ispratilo je 400.000 Nujorčana. Na kišne ulice New Yorka izašao je svaki deseti stanovnik.
„Ljudi, radnici, su se pitali da li su bili dovoljno odlučni u svojim zahtjevima, da li su sindikati mogli biti jači, da li je tragedija mogla biti izbjegnuta“ - kaže gpspodin Benin.
Tadašnja vlada nije mogla ingnorirati zahtjeve javnosti koji su uslijedili istakla je na nanedavnoj komemoraciji žrtvama požara u „Trianglu“ Katherine Weber, autorica knjige "Triangle - povijest jednog požara:"
„Osjećao se ogroman pritisak da se nešto u Sjedinjenim Državama desi. I desilo se. Federalna vlada, po prvi put nakon „Triangla,“ nije bila strani poslodavaca i kapitala. Povukla je poteze u interesu radnika, običnih građana.“
Propisani su standardi zaštite i sigurnosti na radnom mjestu, utvrđene minimalne nadnice i maksimalno radno vrijeme, obavezni za sve američke poslodavce i uposlenike.
Prošle godine u požaru sličnom požaru u „Trianglu,“ ali na drugom kraju svijeta, u Bangladeshu, 21 radnik fabrike odjeće stradao je u vatrenoj stihiji.
Shanaz Begum izgubila je majku:
„Majka radila je u trećoj smjeni. Nije se mogla spasiti, pobjeći.... jer su izlazna vrata fabrike bila zaključana.“
Zaključavanjem vrata vlasnici fabrika pokušavali su spriječiti eventualnu krađu, a njihov strah radnici su plaćali životima.
Ova dva primjera, 100 godina stari njujorški i prošlogodišnji bangladeški, ukazuju, po profesoru Beninu, na jednu bitnu činjenicu:
„Radnički pokret, ako radnici žele spriječiti takve užasne nesreće, mora biti međunarodni pokret. Nužna je solidarnost mimo i iznad državnih granica. Korpoarcije i kompanije su odavno transnacionalne, multinacionalne. Radnički pokret to takođe mora biti.“
Zgrada u kojoj je bila smještena tvornica odjeće „Triangle“ odavno je poklonjena univerzitetu New York i sada nosi naziv "Brown Science Building." Spomen-ploča "Triangle Fire-u" je podsjetnik na tragediju koja se desila u vremenu beskrpuloznog grabljenja što većeg profita, a komemorativni skupovi koji se održavaju svake godine prilika su da se kaže više o žrtvama te tragedije i borbi američkih radnika za bolje i sigurnije radne uslove.
