Dok se predsjednik Barack Obama priprema objaviti reforme metoda kojima Agencija za nacionalnu sigurnost, NSA prikuplja obavještajne podatke, istodobno raste zainteresiranost za to kako ova američka Agencija praktički prodire u kompjuterske baze podataka.
Neke od metoda koje koristi NSA bile su opisane u jučerašnjem članku New York Times-a, gdje su iznijeti detalji o tome kako je ova agencija ugradila špijunski sofware u gotovo 100 hiljada kompjutera širom svijeta.
Prema pisanju u ovom članku, NSA se koristi jednom tajnom tehnologijom koja joj omogućuje da udje u kompjuter i promijeni bazu podataka, čak ako kompjuter nije povezan na Internet.
Ove se tehnike uveliko razlikuju od toga kako je NSA nekada skupljala informacije, kaže James Andrew Lewis iz Centra za strateške i medjunarodne studije, stručnjak za kibernetičku sigurnost u Washingtonu, i dodaje:
“NSA je prije 15 godina imala jedan problem. Naime, način na koji su sakupljali obavještajne podatke se promijenio gotovo preko noći. Od prisluškivanja telefona i pristupa koji se zasnivao na vrlo starom telekomu, prešlo se na Internet.
Internet, kaže Lewis, nikada nije bio bezbjedan.
“Postoje neki programi koji se koriste činjenicom da Internet nije bezbjedan, i možda nikada neće biti. Stoga su mnoge zemlje, uključujući Sjedinjene države, odlučile da je najsigurnije ne povezivati na internet one najvažnije kompjuterske mreže, najvažnije procese.
Lewis dodaje da je NSA razvila tako kompleksne tehnike da izvrši hakerski upad u kompjutere koji nisu vezani na Internet, da one prosto zvuče kao odlomak iz neke naučno fantastične priče.
“ Kada tipkate na testaturi, to emitira majušne elektronske signale, vrlo slabe. No, mogučno je locirati te signale. Mi to znamo uraditi, Rusi to rade. U stvari, mnoge zemlje. ...Iznenadjuje činjenica da ne morate biti blizu mjestu kompjutera. Poznat mi je jedan ruski slučaj gdje su oni skupljali radijaciju tih signala sa testature kroz otvorene prozore na američkoj ambasadi....Mnogim je ljudima poznata stara tehnika držanja rezervnog ključa pod kamenom u dvorištu. Decenijama već obavještajne agencije se koriste tim lažnim kamenom. Recimo da možete napraviti istinski osjetljiv prijemnik, ne tako veliki, stavite ga pod takav lažni kamen, koji postavite ispred, recimo, iranskog objekta za nuklearni program , koji nije povezan na Internet. Nećete vjerovati, ali to funkcionira!
Ova špijunska igra, kaže Lewis se igra već više od 100 godina, i ne igraju je samo Sjedinjene države.
“Jedno od rješenja na koje su ljudi nadošli kada su shvatili da ih se špijunira, jest da šifriraju svoje poruke. Onda počinje nadmetanje, špijun se pita: Mogu li dešifrirati poruke? To se odvija već cijelo stoljeće. To je isuviše važno ne samo za Ameriku već za svaku veliku silu da bi se odrekla špijuniranja.
A kako tehnologija sve više i više napreduje, gospodin Lewis napominje kako ne očekuje da će špijunske igre prestati.
Neke od metoda koje koristi NSA bile su opisane u jučerašnjem članku New York Times-a, gdje su iznijeti detalji o tome kako je ova agencija ugradila špijunski sofware u gotovo 100 hiljada kompjutera širom svijeta.
Prema pisanju u ovom članku, NSA se koristi jednom tajnom tehnologijom koja joj omogućuje da udje u kompjuter i promijeni bazu podataka, čak ako kompjuter nije povezan na Internet.
Ove se tehnike uveliko razlikuju od toga kako je NSA nekada skupljala informacije, kaže James Andrew Lewis iz Centra za strateške i medjunarodne studije, stručnjak za kibernetičku sigurnost u Washingtonu, i dodaje:
“NSA je prije 15 godina imala jedan problem. Naime, način na koji su sakupljali obavještajne podatke se promijenio gotovo preko noći. Od prisluškivanja telefona i pristupa koji se zasnivao na vrlo starom telekomu, prešlo se na Internet.
Internet, kaže Lewis, nikada nije bio bezbjedan.
“Postoje neki programi koji se koriste činjenicom da Internet nije bezbjedan, i možda nikada neće biti. Stoga su mnoge zemlje, uključujući Sjedinjene države, odlučile da je najsigurnije ne povezivati na internet one najvažnije kompjuterske mreže, najvažnije procese.
Lewis dodaje da je NSA razvila tako kompleksne tehnike da izvrši hakerski upad u kompjutere koji nisu vezani na Internet, da one prosto zvuče kao odlomak iz neke naučno fantastične priče.
“ Kada tipkate na testaturi, to emitira majušne elektronske signale, vrlo slabe. No, mogučno je locirati te signale. Mi to znamo uraditi, Rusi to rade. U stvari, mnoge zemlje. ...Iznenadjuje činjenica da ne morate biti blizu mjestu kompjutera. Poznat mi je jedan ruski slučaj gdje su oni skupljali radijaciju tih signala sa testature kroz otvorene prozore na američkoj ambasadi....Mnogim je ljudima poznata stara tehnika držanja rezervnog ključa pod kamenom u dvorištu. Decenijama već obavještajne agencije se koriste tim lažnim kamenom. Recimo da možete napraviti istinski osjetljiv prijemnik, ne tako veliki, stavite ga pod takav lažni kamen, koji postavite ispred, recimo, iranskog objekta za nuklearni program , koji nije povezan na Internet. Nećete vjerovati, ali to funkcionira!
Ova špijunska igra, kaže Lewis se igra već više od 100 godina, i ne igraju je samo Sjedinjene države.
“Jedno od rješenja na koje su ljudi nadošli kada su shvatili da ih se špijunira, jest da šifriraju svoje poruke. Onda počinje nadmetanje, špijun se pita: Mogu li dešifrirati poruke? To se odvija već cijelo stoljeće. To je isuviše važno ne samo za Ameriku već za svaku veliku silu da bi se odrekla špijuniranja.
A kako tehnologija sve više i više napreduje, gospodin Lewis napominje kako ne očekuje da će špijunske igre prestati.
