Linkovi

Neke novogodišnje tradicije i običaji u Americi

  • Jagoda Bush

Svake godine, milijuni očiju, iz Amerike i cijeloga svijeta, uprti su na njujorški Times Square, u blistavu kuglu od Waterford kristala, koja u 11:59, na Silvestrovo, započinje spuštanje niz 23 metra dugi jarbol zgrade One Times Square, dok stotine tisuća okupljenih, i milijuni drugih kraj svojih televizora, jednoglasno odbrojavaju zadnje sekunde godine na izmaku... ten, nine, eight, seven... a kad kugla stigne do dna jarbola, zaori se “Happy New Year!”, odjeknu zvuci “Auld Lang Syne”, tradicionalne pjesme prijateljstva, u znak početka jedne nove godine, pune nada, izazova, promjena, snova.

Doček Nove godine na Times Squareu, “raskrižju svijeta,” već je 108 godina u središtu pažnje cijeloga svijeta. Istina, prva kugla spuštena je 1907./1908., prije 105 godina, dakle, nakon uvođenja zabrane vatrometa sa zgrade na malom trokutu zemljišta, između Sedme avenije, Broadwaya i 42. Ulice, u koju je, 1904. godine, židovski emigrant iz Njemačke, Alfred Ochs, smjestio novo sjedište svojeg New York Timesa i odlučio to službeno proslaviti cjelodnevnim uličnim festivalom na zadnji dan godine i vatrometom u ponoć, za preko 200.000 okupljenih Njujorčana.

Mnogo se toga promijenilo otada, ali Times Square ostaje “raskrižje svijeta” – raskrižje gledatelja i izvođača, turista i lokalnog življa, aktivnosti i događaja planiranih i spontanih, mjesto na kojemu su raznolikosti grada, zemlje i svijeta u punoj interakciji, mjesto pravog sraza života, trgovine, umjetnosti. Najpopularniji spektakli na njemu oduvijek su besplatni – blještava svjetla koja su Broadwayu i dala nadimak “The Great White Way” i “zabava svih zabava”, spektakl zvuka, svjetla i posebnih efekata kojim se na tom najpoznatijem svjetskom trgu ispraća Stara i pozdravlja Nova godina. Tradicija spuštanja kugle na Times Squareu, u New Yorku, postala je univerzalan simbol novogodišnjeg slavlja, globalna tradicija!

Prva osvijetljena kugla bila je od željeza i drveta, preko 317 kg teška. U razdoblju od 1982. do 1988. godine, spuštala se i divovska jabuka, jer “Big Apple” je ono drugo ime New Yorka. Otada, kugla je sastavljena od 2.668 trokuta, raznih veličina, izrađenih od Waterford kristala, promjera 365 m i težine blizu šest tona. Za Times Square 2013., 288 trokuta nosi novi Let There Be Peace dizajn, golubice sa raširenim krilima, koja simbolizira poruku mira. Jednaki broj trokuta nosi poruku prijateljstva, s prizorom ljudi koji se drže za ruke, oko svijeta; ljubavi, na trokutima s urezanim srcima; hrabrosti, koju simbolizira medalja. Anđeli krase 576 Let There Be Joy trokuta i uzdignutim rukama pozdravljaju Novu godinu. Preostalih 960 kristalnih trokuta nosi poruku Let There Be Light, Neka bude svjetlo. Kugla je osvjetljena sa 32.000 LED žarulja.

U New Yorku – velika, sjajna kristalna kugla, dok mnoga druga mjesta u Sjedinjenim Državama simbolično ispraćaju Staru i dočekuju Novu godinu spuštanjem, ili dizanjem, nekih drugih predmeta. Iako su neki doista neobični, svi oni simboliziraju neki aspekt povijesti, geografije ili kulture područja.

Miami Orange

Miami Orange

Florida i Kalifornija poznate su po narančama pa se tako u Miamiju i u kalifornijskom okrugu Orange County spušta divovska naranča.

U Flagstaffu, u Arizoni, lijepom gradu koji sjedi u borovoj šumi, blizu Grand Canyona, Stara se godina ispraća i Nova dočekuje spuštanjem divovskog česera, a južnije u državi, u mjestu Tempe, kraj Phoenixa - divovska tortilla, proizvođača Frito-Lay, teška preko 90 kilograma; završava, točno u ponoć, u primjereno velikom sudu u kojemu se nalazi salsa. Za tortillu se utroši preko 90 kilograma kukuruznog brašna, otprilike isto toliko litara vode, a za valjanje tijesta potrebna su četiri valjka, svaki težak 22 kilograma.

Ako Florida i Kalifornija imaju svoje voće, ima ga i Georgia; ta je savezna država poznata po breskvama. Spuštanjem breskve, teške preko 369 kilograma, Novu Godinu dočekuje Atlanta. A mala Cornelia, u istoj državi, poznata po svojim jabukama (neka joj New York oprosti) – veliku jabuku i spušta u ponoć, 31. prosinca.

Malo mjesto Manhattan, u saveznoj državi Kansas, s nadimkom “Little Apple”, ne želi zaostajati za svojim velikim i slavnijim imenjakom pa se u ponoć isto spušta sjajna kugla, ali ipak nešto manja i skromnija, samo metar i pol promjera.

Key West, Florida.....Tisuće ljudi tiskaju se na ulici Duval, naročito ispred Hemingwayevog Sloppy Joe bara, čekajući spuštanje, s jarbola klipera, velike, spiralne školjke zvane conch shell, a onda, sa zgrade na Duvalu, i gotovo dva metra visoke crvene štikle, u kojoj ponosno sjedi drag queen. Ali, to je Key West, Florida, vjerojatno “najotkačenije” mjesto Amerike, najjužnija točka kontinentalnog dijela Sjedinjenih Država.

Velika lopta za plažu, predmet je koji se spušta u Bangoru, u Maineu, i u Ocean Cityju, u Marylandu, oba su na obali Atlantskog oceana. Na drugoj strani, u Seattleu, u Washingtonu, ništa se ne spušta, već diže – dizalo na tornju Space Needle. Kad stigne do vrha, dolazak Nove godine obilježava se, odozgora, početkom vatrometa.

Havre de Grace, u Marylandu, poznat je po svojem muzeju umjetnih pataka, vrlo lijepih predmeta, izrađenih od drveta. Pogodite što Havre de Grace spušta? No, bolje i umjetna patka, k tomu još lijepo osvijetljena, nego živa riba zvana mossbunker, iz porodice haringa, što čine u Point Pleasantu, na obali New Jerseyja. U Port Clintonu, u saveznoj državi Ohio, to je – štuka. A u Prairie du Chien, u Wisconsinu, spuštaju šarana. U Brasstownu, Sjeverna Karolina, u krletci, istina, živog oposuma!

Divovski žir spušta se u Raleighu, Sjeverna Karolina; dvije kruške u Fredericksburgu, država Virginia; u Pittsburghu, naravno – divovska boca Heinz ketchupa; a kad smo već kod Pennsylvanije, ona ima najdužu listu mjesta u kojima se spušta, ponekad i diže, nešto neobično u ponoć, 31. prosinca. Divovska jagoda u mjestu Harrisburg; lizaljka, gotovo tri metra visoka, u Hummelstownu; divovski M&M bonbon u Elizabethtownu, divovski perec u Cleoni; preko tri metra dugi i 70 kilograma teški parizer u Lebanonu, ogromna boca Yuengling piva u Pottsvilleu, divovski kiseli krastavac u Dillsburgu. A spušta se kiseli krastavac i na uglu ulica Cucumber i Vine, u mjestu Mount Olive, Sjeverna Karolina.

U mjestu Red Lion, Pennsylvania, jedan se predmet također diže umjesto spušta – divovska cigara, jer mjesto je nekad bilo poznato po izradi cigara i zahvaljujući duhanskoj industriji imalo je i više milijunaša po glavi stanovnika od bilo kojeg drugog mjesta u Sjedinjenim Državama.

Možda je njujorški novogodišnji party najpoznatiji, a ona kristalna kugla najblještavija, ali imaju i druga mjesta svoje predmete kojima ponosno kažu “Zbogom Stara, dobrodošla Nova!”

Prvi dan Nove Godine mnogi Amerikanci provode kod kuće. Neki tiho, uz “soul food” poput jela zvanog Hoppin’ John, pripravljenog od crnookog graha i riže, uz malo kelja ili kupusa za sreću i blagostanje tijekom naredne godine; drugi uz pivo, perece, chips i submarine sandwiches, dok cijelog dana gledaju nogometne utakmice. Mnogi odlaze u shopping, većinom su to žene. Trgovci ih zovu “football widows,” nogometne udovice.

Gdje god se, prvoga dana Nove godine, održavaju parade, pridružuju im se cijele obitelji. Jedna takva je u Philadelphiji. Pristup TV-kamerama strogo je ograničen pa je ne vidimo na televiziji, a najstarija je to narodna parada u Americi. Svake Nove Godine, ukoliko Majka priroda ozbiljno ne pomrsi planove, Philadelphia sja i blista kao rijetko koji drugi grad Amerike. Već u devet ujutro, počinje njeno “dugo putovanje u noć,” organizirana ludost zvana Mummers Parade - spektakularna kombinacija glazbe i kazališta - vodvilja, burleske, umjetnosti putujućih pjesnika-glazbenika. Maskirana parada u mnogome podsjeća na karneval New Orleansa, ali bez posta kao izlike za neviđena ludovanja. Više od 15.000 muškaraca, žena i djece, u neobičnim kostimima bogato ukrašenima šarenim perjem i šljokicama, sudjeluje u paradi uz zvuke tradicionalnih Mummers orkestara.

“Službeno,” prva je Mummers parada u Philadelphiji održana prvoga siječnja 1901. godine. Ali zapisi o manje-više spontanim novogodišnjim provalama veselja – prerušenim plesačima i pjevačima, koji uz puno vike i buke, na filadelfijskim ulicama, rastjeruju zle duhove nastupajuće godine, datiraju još iz vremena prije američkog rata za nezavisnost; korijeni običaju sežu, naravno, još dublje, u evropsku srednjevjekovnu, i još dublje, u grčku i rimsku povijest.

Brojni evropski imigranti – Šveđani, Finci, Nijemci, Englezi, Škoti, Irci, Talijani, Francuzi, Poljaci... donosili su običaje sa sobom u Philadelphiju. Vremenom, već bogatoj i raznolikoj akumulaciji evropskih tradicija dodane su one američkih crnaca. Osim vrste njihova plesa – “cakewalka,” u ritmu kojega se filadelfijski Mummersi kreću ulicama, oni su za službenu himnu svoje parade, usvojili “Oh! Dem Golden Slippers,” pjesmu crnačkog skladatelja Jamesa Blanda, napisanu potkraj 19. stoljeća.

“Silly Philly,” nadimak je koji Philadelphia s punim pravom nosi svakog prvoga siječnja. Kako je taj fenomen razuzdanog narodnog slavlja, rođen u žarištu puritanizma, to nitko ne zna, ali filadelfijsko “plavokrvno” društvo nalazi da je zabava – “charming,” dražesna i neodoljiva! Ne nosi negdašnji glavni grad Amerike bez razloga i onaj drugi nadimak – City of Brotherly Love, Grad bratske ljubavi! Slavlje, istina, traje samo jedan dan, ali klubovi Mummersa svoje kostime, teme i plesne numere pripremaju 365 dana. Neki od njih dobit će, za napore koji bi posramiti mogli i neke brodvejske predstave, vrijedne nagrade, ali svi to rade zbog ponosa i prestiža koje osvojena nagrada donosi zajednici u kojoj klub služi kao glavno mjesto okupljanja.

Ostatak Amerike nema prilike vidjeti Mummers paradu, može je doživjeti samo na filadelfijskoj ulici. Sudionici parade, Mummersi,stoga i kažu:”See ya on the street!” Vidimo se na ulici.

Na drugom kraju zemlje, u sunčanoj Pasadeni, održava se jednako tradicionalna, ali ostatku zemlje puno vidljivija, novogodišnja parada zvana Rose Parade. Ove Nove Godine bit će to 124. po redu Rose Parade, festival cvijeća, glazbe i nogometa kojemu, kažu, nigdje nema premca. Ali i više od cvijeća i više od sporta, američki je to pozdrav svijetu prvog novogodišnjeg dana, tradicija stara više od jednog stoljeća. Prva je parada bila održana 1890. godine. Organizirali su je članovi kluba Valley Hunt, u Pasadeni. Tadašnji predsjednik kluba, profesor zoologije Charles Holder, članovima se obratio ovim riječima:”U New Yorku, ljudi su zatrpani u snijegu. Ovdje, kod nas, sve cvijeta, a stabla naranči samo što nisu dala ploda. Hajde da organiziramo festival koji će svijetu pokazati u kakvom raju narod ovdje živi!” Uz obilje cvijeća, bilo je na tom prvom festivalu i obilje igara. I tako se nastavilo, uz sve više i jednoga i drugoga, do današnjih dana. Parada je danas osam kilometara duga, s tisućama sudionika. Samo za izradu pokretne platforme na kojoj sjedi “kraljica festivala,” utroši se više od 250.000 različitih cvjetova.

Pogled na kalifornijsko sunce i njezino plavo nebo, pa makar i samo preko TV-ekrana, svakog novogodišnjeg dana grije ostatak zemlje utonule u sivilo zime. Prvo spektakularna parada, a potom još i obilje – nogometa. Rose Parade ne ide bez Rose Bowla, “sveučilišnog superbowla!”

No, i Florida ima svoj toga dana – Orange Bowl. I Louisiana svoj – Sugar Bowl. I Texas – Cotton Bowl. Velika dilema za svakog ljubitelja nogometa, koji novogodišnje praznike provodi grčevito držeći daljinski upravljač u svojima rukama!

A što je s rezolucijama koje i Amerikanci tradicionalno donose svake Nove Godine? Ah, većina njih, kao i drugdje, bude zaboravljena do početka veljače!
XS
SM
MD
LG