Rock/blues bend North Mississippi Allstars osnovan je 1996. godine, u mjestu Hernando, savezna država Mississippi, i za svoj prvi album – “Shake Hands With Shorty” – snimljen 2000. godine, bio nominiran za nagradu Grammy, u kategoriji najboljeg albuma suvremenog bluesa. Nominacije za Grammy, u istoj kategoriji, doći će i za dva kasnija albuma, “51 Phantom” i “Electric Blue Watermelon.”
I njihov upravo izdani – “Keys to the Kingdom” – već dobija velika priznanja i pohvale.
“Najbolji album trija, nakon ‘Shake Hands with Shorty,’ njihovog debitantskog albuma,” prve su ocjene kritičara.
Trio čine dva brata Dickinson, vokalist i gitarist Luther i bubnjar Cody, te basist Chris Chew. Luther se 2007. godine pridružio rock-bendu The Black Crowes; Cody je u međuvremenu osnovao vlastiti sastav - Hill Country Revue; sva trojica su, kao North Mississippi Allstars, radila s Johnom Hiattom na njegovom “Master of Disaster” albumu, izdanom 2005. godine, a braća Dickinson trenutačno prate Roberta Planta, na njegovoj Band of Joy turneji Amerikom.
“Keys to the Kingdom” snimljen je za Songs of the South, u obiteljskom studiju Zebra Ranch, u Hernandu. Producentskog potpisa nema, umjesto toga piše “Produced for Jim Dickinson.” Taj potez postaje jasan već u prvom slušanju tog bluesom prožetog albuma. Naime, Lutherov i Codyjev otac i njihov glazbeni mentor, Jim Dickinson, legendarni je glazbenik (pijanist i vokalist) i blues producent iz Memphisa, također neslužbeni povjesničar glazbe Juga, koji je surađivao s Ryom Cooderom, Arethom Franklin, Rolling Stonesima i mnogim drugima.
Njegov je duh toliko prisutan, njegov utjecaj toliko primjetan, u svih 12 skladbi na “Keys to the Kingdom,” da je baš mogao i biti producent albuma. Ali Dickinson je umro 2009. i sinovi su album izdali u spomen na njihova oca. I dok se u nekoliko standardnih blues tužaljki, poput “Hear the Hills” ili “Ain’t No Grave” ili “How I Wish My Train Would Come,” suočavaju sa smrću i oplakuju prerani odlazak oca (Dickinsonu je bilo samo 67 godina), veći dio albuma slavlje je, zapravo, Dickinsonove glazbe i života, njegovog cjelokupnog nasljeđa jer, za njega, glazba je bila život, život - glazba...
North Mississippi Allstars odrasli su na bluesu i rocku, soulu i gospelu, na Claptonu iz razdoblja Cream-a, na Allman Brothers Bandu i na starijim glazbenicima koji su ponikli iz istog podneblja, s istog bogatog tla na sjeveru Mississippija – Mississippi Fred McDowella, Mississippi John Hurta, Furryja Lewisa. Otac je ipak bio taj koji je na bend imao najviše utjecaja. Od 12 skladbi na “Key to the Kingdom,” jedanaest je originala i jedna Dylanova – “Stuck Inside of Mobile With The Memphis Blues Again” – jer upravo je otac sinove i ohrabrivao na širenje njihovih glazbenih granica.
Braća Dickinson ocu iskazuju doličnu počast sa “Keys to the Kingdom,” a svojim vjernim fanovima daju glazbenu poslasticu. Tata je sinovima dao jednu dobru lekciju: kad vam u životu bude teško, uzmite u ruke svoje instrumente, smislite neke pjesme, svirajte, pjevajte. Tata bi bio ponosan i pohvalio bi sinove! Poruku, koju ovaj album nosi, vrijedno je poslušati, bili ljubitelji bluesa ili ne...
S braćom Dickinson, Lutherom i Codyjem, i Chrisom Chewom, na “Keys to the Kingdom” i nekoliko je starih, obiteljskih prijatelja – Ry Cooder (“Ain’t No Grave”), Mavis Staples (The Meeting”), Alvin Youngblood Hart – vokal i usna harmonika, i Jimu Dickinsonu najdraži pijanist – Spooner Oldham.
Od bijesa zbog iznenadne smrti oca (“Ain’t No Grave”) do njenog prihvaćanja (“How I Wish My Train Would Come” i “New Orleans Walkin’ Dead”), uz nekoliko sjajnih Southern rock numera (“Ol’ Cannonball” i “This a’ Way”), bend, u zadnjoj albuma, veselom roots rocku “Jellyrollin’ All Over Heaven,” utjehu nalazi u nadi da će u drugom životu opet svi biti zajedno, “naći se za jedan veliki jam session sa starim prijateljima, na gitarama, glasovirima.”
