Sjedinjene Američke Države će do 2018. godine reducirati broj nuklernih raketa u skladu sa ugovorom o smanjenju nuklernog naoružanja potpisanog sa Rusijom 2011. godine. Dio tih raketa, raketnih bunkera i lansirnih postrojenja lociran je u saveznoj državi Sjeverna Dakota. Taj arsenal dio je naslijeđa iz vremena hladnog rata, a sada i nadalje nešto što mnogi turisti žele vidjeti. Stacionirane na prostranim, nenaseljenim područjima, u duboko ukopanim betonskim silosima i ispod teških metalnih barijera, interkontinetalne balističke rakete sa nuklearnim bojevim glavama bile su spremne za lansiranje ukoliko bi bilo procijenjeno da je to korak koji nema alternativu.
Na svu sreću, to se nije desilo.
"Mislim da još uvijek kod nas ima ljudi koji se šale govoreći da je Sjeverna Dakota treća najveća nuklearna sila u svijetu s obzirom na nuklerne kapacite koje iamo ovdje" - kaže Alvin Jaeger, državni sekretar Sjeverne Dakote. Više od hiljadu raketa sa nuklernim glavama bilo je locirano na području Sjeverne Dakote dodaje gospodin Jaeger i podsjeća da je to bio krupan razlog za zabrinutost:
"Bili smo svjesni da bi zbog toga mogli biti meta nuklernog udara, ali morali smo sa tim živjeti."
Kraj hladnog rata značio je veliko olakšanje za stanovnike Sjeverne Dakote. Konzerviranje određenog broja nuklernih objekata i postrojenja počelo je 1998. godine u okviru sporazunma o smanjenju strateškog nuklernog naoružanja START 2. Jedan od konzerviranih lansirnih poligona kodnog naziva Oscar Zero, dobio je novo ime - Historijski lansirni poligon Ronald Reagan kao znak sjećanja na predsjednika Reagana koji je 1982. godine predložio Sovjetskom Savezu veliko reduciranje nuklearnog naoružanja, kasnije precizirano sporazumom START 1.
Nadzornica tog konzerviranog raketno-nuklernog poligona Gwen Hinman vodi turiste u unutrašnjost velikog betonskog silosa u kojem su svojevremeno dežurale male posade teničara spremnih da na izdatu naredbu lansiraju nuklerne projektile. Ona sada kaže:
"Volimo reći da su bili tu da urade nešto za što su se nadali da nikada neće morati da učine."
Broj aktivnih lansirnih objekata u Sjevernoj Dakoti sveden je do sada na 150. Gospodin Jaeger kaže da se o njima vrlo malo govori i dodaje:
"Svi ti aktivni, operativni poligoni koji postoje ne privlače posebnu pažnju. Ljudi žive svoj svakodnevni život i o tome ne razmišljaju mnogo."
Aktivni nuklerni poligoni su zatvoreni za posjete i obilaske. Mada aktivni, u tehničko-tehnološkom smislu vrijeme u njima kao da stalo kaže Gwen Hinman i objašnjava:
"Većina uređaja je ista i u konzerviranim i u aktivnim poligonima. Stari su, nisu kompjuterizirani tako da nema bojazni da bi online hakeri mogli upasti u sistem i eventualno lasirati rakete."
Širom Sjedinjenih Država u betonskim bunkerima nalazi se 450 raketa sa nuklearnim glavama koje bi eventualno mogle biti lansirane. Početkom ove godine Ministarstvo odbrane odobrilo je uklanjanje 50 raketa iz lansirnih silosa. Time će Sjedinjene Države broj interkontinentalnih nuklearnih projektila smanjiti na najmanji broj od vrhunca hladnog rata 60-ih godina prošlog stoljeća.
