Romska muzika, ples i slavlje, u punom su zamahu u klubu Drom, epicentru trosedmičnog njujorškog ciganskog festivala. Slavi se muzička kultura naroda koji je, prije hiljadu godina, krenuo sa sjevera Indije i migrirao na razne kontinente, razilazeći se gotovo po cijelome svijetu, nastanivši se mahom na području južne i istočne Evrope, Balkana i današnje Rusije.
Filmski producent Mehmet Dede kaže da je festival namijenjen onima koji su, kao što je i on, “Cigani u srcu.”
A volio bih misliti i da smo u New Yorku svi pomalo Cigani u duši, kaže on.
Kao što su zemlje u kojima su se nastanili, i njihove kulture, utjecale na Rome, tako su i New York oblikovale razne imigrantske skupine, uključujući Rome. Ismail Lumanovsky vodi orkestar New York Gypsy All Stars. Sebe vidi u ulozi kulturnog ambasadora.
Romskom muzikom želimo njujorškoj publici otvoriti mogućnost da na muziku gledaju i da je doživljavaju na jedan mnogo slobodniji način.
Ciganski duh, kako izgleda, ima odjeka na njujorškoj muzičkoj sceni. Evo šta kažu neki od posjetitelja:
Posjeduje jednu energiju koju nećete naći u drugim vrstama muzike i zato mi se sviđa.
Meni je ona nešto poput evropskog bluesa.
Oni muziku osjećaju. I znate da u njoj uživaju, da je vole svirati.
Petra Gelbart vodi radionice za romski ili romani jezik, ples i muziku. I pri tome koristi priliku da ispravlja neke zablude kod onih ne-romskog porijekla, na romskom jeziku.
Većinom nismo nomadi. Skrasili smo se prije više stotina godina i nastojimo na tim mjestima i pustiti korijenje, naći posla, kaže Petra Gelbart.
Romi sebe smatraju autsajderima i često su proganjani. Često su prikazani kao stereotipi, kao neuredni i nepošteni. Tokom Drugog svjetskog rata nacisti su ubili oko pola miliona Roma. U zapadnoj i južnoj Evropi anti-romsko nasilje je danas u porastu. I u Sjedinjenim Državama neki Romi žive u strahu od predrasuda. Majka Petre Gelbart radila je u jednoj banci.
I nikome nije htjela reći da je Romkinja jer, kako je sama govorila, ‘onog trenutka kad bi se nešto dogodilo, koga bi optužili za to nego nju.
Ipak, neki njujorški Romi poput plesačice Pirozhke Racz, ponose se tradicijama po kojima su Romi i poznati, kao što je, primjerice, gatanje. Unatoč globalizaciji, kaže Pirozhka Razc, Roma će uvijek biti.
Nismo dozvolili da nas stoljetna tuga promijeni. Ostali smo, u osnovi, isti, održavamo u životu i dalje ono što nam je važno – darežljivost, dijeljenje s obitelji, muziku i druge umjetnosti, kaže Pirozhka Razc.
Ako je suditi po sve većoj popularnosti ciganske muzike, plesa, čak i mode, Romi će biti dio okusa Velike jabuke još godinama.
Filmski producent Mehmet Dede kaže da je festival namijenjen onima koji su, kao što je i on, “Cigani u srcu.”
A volio bih misliti i da smo u New Yorku svi pomalo Cigani u duši, kaže on.
Kao što su zemlje u kojima su se nastanili, i njihove kulture, utjecale na Rome, tako su i New York oblikovale razne imigrantske skupine, uključujući Rome. Ismail Lumanovsky vodi orkestar New York Gypsy All Stars. Sebe vidi u ulozi kulturnog ambasadora.
Romskom muzikom želimo njujorškoj publici otvoriti mogućnost da na muziku gledaju i da je doživljavaju na jedan mnogo slobodniji način.
Ciganski duh, kako izgleda, ima odjeka na njujorškoj muzičkoj sceni. Evo šta kažu neki od posjetitelja:
Posjeduje jednu energiju koju nećete naći u drugim vrstama muzike i zato mi se sviđa.
Meni je ona nešto poput evropskog bluesa.
Oni muziku osjećaju. I znate da u njoj uživaju, da je vole svirati.
Petra Gelbart vodi radionice za romski ili romani jezik, ples i muziku. I pri tome koristi priliku da ispravlja neke zablude kod onih ne-romskog porijekla, na romskom jeziku.
Većinom nismo nomadi. Skrasili smo se prije više stotina godina i nastojimo na tim mjestima i pustiti korijenje, naći posla, kaže Petra Gelbart.
Romi sebe smatraju autsajderima i često su proganjani. Često su prikazani kao stereotipi, kao neuredni i nepošteni. Tokom Drugog svjetskog rata nacisti su ubili oko pola miliona Roma. U zapadnoj i južnoj Evropi anti-romsko nasilje je danas u porastu. I u Sjedinjenim Državama neki Romi žive u strahu od predrasuda. Majka Petre Gelbart radila je u jednoj banci.
I nikome nije htjela reći da je Romkinja jer, kako je sama govorila, ‘onog trenutka kad bi se nešto dogodilo, koga bi optužili za to nego nju.
Ipak, neki njujorški Romi poput plesačice Pirozhke Racz, ponose se tradicijama po kojima su Romi i poznati, kao što je, primjerice, gatanje. Unatoč globalizaciji, kaže Pirozhka Razc, Roma će uvijek biti.
Nismo dozvolili da nas stoljetna tuga promijeni. Ostali smo, u osnovi, isti, održavamo u životu i dalje ono što nam je važno – darežljivost, dijeljenje s obitelji, muziku i druge umjetnosti, kaže Pirozhka Razc.
Ako je suditi po sve većoj popularnosti ciganske muzike, plesa, čak i mode, Romi će biti dio okusa Velike jabuke još godinama.
