Kraj travnja u New Orleansu znači – početak tradicionalnog jazz festivala; ovogodišnji, četrdeset i prvi po redu, počeo je 23. travnja.
Službeno - New Orleans Jazz & Heritage Festival, popularno – JazzFest. Sedam dana, dva vikenda, već preko 40 godina... Kako god ga zvali ili mjerili, radi se o glazbenom i kulturnom proljetnom ritualu za stotine tisuća posjetitelja. Festival, koji je počeo skromno, 1970. godine, na njuorleanskom trgu Congo, kao četverodnevna priredba, prerastao je u međuvremenu u mega-događaj koji na svojih 12 pozornica dovodi na tisuće izvođača iz cijele Amerike, a i nekih drugih zemalja.
Pokretač festivala bio je legendarni jazz-producent George Wein, onaj isti koji je bio i suosnivač jazz-festivala u Newportu, u saveznoj državi Rhode Island. Među glazbenicima koji su nastupili na prvom festivalu u New Orleansu bili su Mahalia Jackson i Duke Ellington. JazzFest je i počeo da bi slavio jazz, to bogato nasljeđe New Orleansa, ali ubrzo je svoj koncept proširio da bi uključio gotovo svaki od popularnih glazbenih žanrova. JezzFest nudi ponešto za svakoga, zadovoljava svaki od glazbenih ukusa. Ne samo to – postao je multikulturalni vrtlog glazbe, hrane, umjetnosti i zanata, New Orleansa i cijele države Louisiana. Vrhunska je zabava za stare i mlade, ljude svake boje kože, i povezuje zajednicu New Orleansa. JezzFest, baš kao i Mardi Gras, njuorleanski karneval, i slavna Francuska četvrt, ono je što New Orleans čini posebnim i privlači ljude iz svih dijelova svijeta.
“New Orleans, znate i sami, zna se zabaviti svake noći, zna se zabaviti svakog dana, ali za vrijeme JazzFesta vlada posebna atmosfera, to je jedan izvanredan trenutak jer svi se nađu na jednom mjestu, na relativno malom prostoru, Fair Grounds hipodromu,” rekao je Louis Edwards, jedan od producenata, u telefonskom razgovoru dan prije početka fetsivala.
“Cijela je ta kultura koncentrirana na jednom mjestu; kad se spoje najbolja glazba na svijetu i najbolja hrana na svijetu i najbolje što imamo od zanata i obrta, onda nastaje prava magija!”
Doista, nema u Americi puno drugih gradova koji su stvorili vlastitu glazbu. U New Orleansu, naravno, rodio se jazz. Ali i gospel u njemu ima korijene, duhovna glazba, i blues i ritam-i-blues i rock-and-roll. Za glazbenike koji u New Orleans dolaze, da bi sudjelovali na JazzFestu, New Orleans je, dakle, ne samo rodno mjesto jazza nego istinska glazbena mecca.
A nema ni puno gradova u Americi, pa i izvan nje, koji imaju vlastitu, tako značajnu i osebujnu kuhinju kao što je ima New Orleans; i ona je poznata i prihvaćena u cijelom svijetu.
“Festival,” kaže Louis Edwards, “i nastoji predstaviti cijelu tu bogatu kulturu i nasljeđe grada. Riječ ‘jazz’ znači nešto širom svijeta. Isto tako i ime New Orleansa. Sada, nakon četiri desetljeća, JazzFest je sve ono na što ljudi pomisle kad čuju riječ ‘jazz,’ sve ono što ljudi pomisle kad čuju ime New Orleans.”
Uragan Katrina nanio je štetu festivalu, ne toliko u materijalnom smislu, jer na prostoru na kojemu se festival održava uglavnom nema ničega, nema građevina. Pozornice i šatori ionako se postavljaju svake godine, iznova. Šteta nije bila tako drastična kako bi čovjek pomislio, kaže Edwards. Ali, idući festival, onaj koji se održao 2006. godine, morao je biti manji – manje je bilo glazbenika jer mnogi su se lokalni razišli po raznim drugim dijelovima Sjedinjenih Država; bilo je manje pozornica, puno manje posjetitelja.
Ali oni koji su došli, i od glazbenika i od posjetitelja, donijeli su sa sobom toliko ljubavi i istinskog zanimanja za grad da je na koncu to bio jedan od značajnijih festivala. “Katrina nas je ‘samljela,’ da,” dodaje Edwards,“ ali i grad i festival nastavili su se oporavljati, svi smo ispunjeni optimizmom – naši New Orleans Saints po prvi put su osvojili Superbowl, imamo novog gradonačelnika koji na dužnost stupa dan iza JazzFesta, ovogodišnji će festival biti odraz svega toga, promjena, dinamike i optimizma.”
“Žitelji New Orleansa polažu veliko pravo na svoj festival jer on simbolizira cijelu kulturu grada, ali i New Orleans kao zanimljivu, raznoliku zajednicu, zajednicu u kojoj je, pod afričkim i evropskim, ali i utjecajima Amerike, naravno, nastao jazz, a jazz simbolizira Ameriku; to znači da je New Orleans simbol, u biti, cijele Amerike. I zato, kad pitate što JazzFest znači za New Orleans, mjesto u kojemu su se stapale tolike kulture i tolike tradicije, odgovor je – ogroman ponos, veliki privilegij.”
S blizu pola milijuna posjetitelja, koji u taj legendarni grad stižu tijekom festivala sa svih strana svijeta, i ekonomski je aspekt značajan!
Za glazbenike, čuli smo, dolazak u New Orleans, sudjelovanje na JazzFestu, jedinstvena je prilika za vraćanje “glazbenom izvoru.” Što JazzFest znači ljubiteljima glazbe, brojnim posjetiteljima?
“Po onome što čujemo – za njih je to nešto poput hodočašća. Malo je mjesta u kojima mogu uživati u glazbi i hrani na razini na kojoj ih naš festival pruža. Mnogi, iz cijelog svijeta, dolaze desetljećima. Za ljubitelje glazbe, iskustvo je nezaboravno i oni koji su ga jednom doživjeli, žele ga ponavljati, stalno.”
I mnogi se glazbenici vraćaju na JazzFest redovito. Hoće li ove godine biti netko tko još nikad nije bio?
“Reći ću vam...nikad nismo, znam da zvuči čudno, imali Simona&Garfunkela na festivalu. Paul Simon je bio, više puta, on je veliki prijatelj JazzFesta, ali njih dvojica opet zajedno, što već dugo nisu, to je velika stvar za naš festival.”
Za nabrojati sve druge, trebalo bi podosta vremena, ali evo nekih imena – Pearl Jam, Aretha Franklin, Van Morrison, Steve Martin, Anita Baker, George Clinton, Gypsy Kings, Elvis Costello, Allman Brothers, My Morning Jacket, Neville Brothers, Irma Thomas, B.B. King, Jeff Beck, Jonny Lang... i nisu sve samo velika, poznata imena, na stotine je onih nepoznatih, koji nastupaju u, recimo, gospel zborovima. Na kraju, to ukupno bude tri do četiri tisuće izvođača! I makar je veliki broj onih koji dolaze iz nekih drugih krajeva, JazzFest je još uvijek oko 85% lokalni talent, Louisiane i New Orleansa, poput Allena Toussainta...
Ritam-i-blues, blues, soul, funk, jazz - tradicionalni, Dixieland, i suvremeni, zatim gospel, pa country/western, hip hop, rap, Cajun, zydeco, folk, rock, reggae...može se, na jednom mjestu, sve! JazzFest i jest namijenjen svima, bez obzira gdje se tko nalazio na širokom spektru glazbenih mišljenja i uvjerenja. Kao i uvijek, zarada od održavanja sedmodnevnog festivala ide u lokalne glazbene škole, serije koncerata, ekonomski razvoj grada, poboljšanje stambenih uvjeta. Svake godine, festival izdaje svoj službeni poster. Prošle godine krasio ga je upravo Allen Toussaint; ove godine – pjevač i trubač Louis Prima. U New Orleansu rođen, prije točno sto godina. Portret Louisa Prime, za poster 41. JazzFesta, djelo je pjevača/slikara, i velikog Priminog prijatelja, Tonyja Benneta. Sve skupa, kaže producent Louis Edwards, sjajna sinergija, sjajna sinergija!
